Zvala se Sanja (Part 1)

Već sam bio poludio. Preuređivanje garsonjere odmah do mog stana ulazilo je u 4. tjedan. Ne bi čovjek ništa rekao da je stan od 200 kvadrata, ali garsonjera od 26 kvadrata? 4 tjedna?

Budući radim "od doma", moj se ured tih 4 tjedana nalazio tik do gradilišta. Kako međususjedski odnosi nisu baš na nekom nivo-u, tako ja pojma nemam ni čiji je to stan. Znam samo da ću lagano skrenuti od buke pneumatske bušilice i ostalih alata. Ponekad sam znao pobječi sa laptopom u obližnji kafić, kako bi završio neke poslove.


No tada, pred kraj tog 4-og tjedna, najednom - tišina. I tako prođe taj dan u tišini, pa d**gi dan, pa treći i život se polagano vratio u normalu. S vremenom sam zaboravio i buku i garsonjeru.

Jedan dan vraćao sam se kući iz grada i odlučio još skoknuti u obližnji dućan. Uzeo sam neke grickalice i hladnu pivu, te krenuo prema blagajni. Na blagajni je bio uobičajeni red, no to mi nije predstavljalo neki problem, jer je zadnja u redu bila neka mlada djevojka, u uskim tajicama.

Zablejao sam se malo u to lijepo dupe, no u tom trenutku djevojka se naglo okrenula prema meni. Skrenuo sam brzo pogled, kao da tražim neke čokoladice, tako da nisam pravo ni vidio kako izgleda.


Došla je na red i kad ju je blagajnica zamolila karticu, ista joj je ispala iz ruke na pod. Brzo sam se sagnuo i digao karticu. Pružio sam joj karticu i tada sam je prvi puta zapravo vidio. Bila je stvarno jako zgodna. Uzela je karticu, gledajući me u oči, te ljubazno zahvalila.

Obavila je svoje, te sam ja došao na red. Platio sam i krenuo prema izlazu. Izađem na ulicu i vidim tu istu djevojku kako prelazi ulicu. Budući živim u istom smjeru, krenem za njom. Hodala je tako ispred mene u tim uskim tajicama, a ja više ne znam gdje bi gledao.


Kada smo stigli do moje zgrade, ona skrene prema mom ulazu. Rekoh, "Hm?". Došao sam do nje, jer je ona tražila ključeve po torbi, otključam i otvorim joj vrata. Opet mi se zahvalila, malo začuđena što me opet vidi.

"Nova susjeda?", pitam. Ona klimnu glavom. Šutke smo čekali lift, a kada je stigao, pitao sam je, "Na koji kat?". "Četvrti", kaže ona. "Ma da?", rekoh. Uđemo u lift i stisnem gumb 4.


Zavladala je ona uobičajena liftovski neugodna atmosfera. Oboje smo buljili u onaj digitalni pokazivač katova. Na 4-om katu smo izašli i opet krenuli u istom smjeru. Hodali smo hodnikom šuteči, a kada smo stigli do prijespomenute garsonjere, tu je stala i počela otključavati vrata. Ja sam došao do svog stana, gurnuo ključ u bravu i okrenuo se prema novoj susjedi.

Rekoh, "Vidimo se". Ona se nasmije i kaže "Vidimo se".

(Nastavlja se)