Zvala se Sanja (Part 2)

Kako je vrijeme prolazilo, povremeno bih susretao svoju novu susjedu, za koju sam saznao da se zove Sanja. Bili su to kratki susjedski susreti koji su se svodili na "Dobar dan" i "Lijepo vrijeme danas, je l' da?".

Tako je bilo sve do jednog jutra.

Ležerno sam si bio skuhao kavu, zapalio pljugu i krenuo pogledati što se događa na našim portalima. Čitao sam neke debilne vijesti, čudeći se kako smo kao vrsta uopće uspjeli preživjeti do današnjeg dana. Sjedio sam tako samo u gaćama pred kompom, lagano srkajući kavu.


Najednom se oglasi zvono na vratima. Znam da nije nitko od frendova, jer rijetko kada netko doleti prije podne i to još bez najave. Rekoh, mora biti poštar ili ovi što očitavaju plin. Nabacio sam na sebe ogrtač i krenuo prema vratima. Otvorio sam vrata, kad ono - susjeda Sanja.

"Ja se ispričavam, ali u jednom razgovoru rekli ste da se bavite kompjuterima, pa bi mi trebala vaša pomoć", kaže ona. "Uđi, popij kavu, buš mi objasnila", odgovorim joj, no ona je odbila kavu i zamolila me da dođem do nje pogledati o čemu se radi. Rekoh, "Evo me za 5 minuta, samo da se obučem".

Za 5 minuta bio sam na njenim vratima, pozvonio, i ona se pojavi. Bila je obučena u kratke t****r hlačice i potkošulji bez rukava. Ušao sam u stan i moram priznati da su ga dobro uredili u ona 4 tjedna.

Sjeo sam za stol, pred njen laptop i upitao u čemu je problem. "Dobila sam prije neka 2 mjeseca za 18-i rođendan ovaj miš i danas je najednom prestao raditi. Moram završiti neke stvari za upis na faks, a on je odlučio prestati raditi", kaže. Bio je to dobar gejmerski miš, Logitech. No, njihova je mana da vole žderati baterije, budući da je bio bežični.

"Najvjerojatnije su ti krepale baterije", rekoh. Kažem joj da ću se spustiti dole do kioska i uzeti baterije. "A ti u međuvremenu skuhaj kavu", kažem i krenem prema vratima. Sišao sam dole, kupio baterije i krenuo nazad. Sanja je ostavila nezaključana vrata od stana, tako da sam samo ušao.

Došao sam do laptopa, uzeo miša, promijenio baterije i - voila - radi. "Hvala, hvala. Nisam ni znala da taj miš ima baterije u sebi. Prijatelj mi ga je kupio za rođendan i postavio, jer nije više mogao gledati kako se mučim sa starim mišom.", kaže Sanja dok je završavala s kuhanjem kave.

"Hoćete da na balkonu popijemo kavu", pitala je. Rekoh joj da mi je svejedno, no ako želi, možemo je popiti i na balkonu. Balkon je bio minijaturan. Dvije stolice, mali stol i to je - to. Sjeo sam na stolicu, a Marija je donosila kavu. Kako ju je spuštala na stol, potkošulja joj se spustila i mogao sam vidjeti njene lijepe sise koje su uživale u slobodi kretanja, bez grudnjaka.


"Šećer? Mlijeko?", upita me. Zbunjeno odgovaram, "Može". Sanja se okrene i pogled mi se zaustavi na predivnoj maloj prćastoj guzici, za koju sam pretpostavljao da isto tako uživa u slobodi poput sisa, bez gaćica. Vratila se i vidio sam kako joj se preko hlačica ocrtava njena lijepa mlada pica. Opet se nagnula da mi natoči mlijeko, a meni opet pogled bježi na njene sise koje su se lagano njihale dok je točila mlijeko.

"Je l' ti smeta ako zapalim pljugu?", pitam je, a ona mi odgovori da nema problema, samo da donese pepeljaru. Opet ista scena, dupence na odlasku, fino ocrtana pica na povratku. Sjela se i srknula kavu.
"Upisuješ fakultet?", pitam. "Da, ekonomiju", odgovori mi ona. "A tu si u najmu?", pitam za garsonijeru. "Nisam. Tata je kupio ovaj stan, jer je izračunao da mu se to više isplati nego mi plaćati najam sljedeće 4 godine. A putovati svaki dan 150 km nema smisla.", kaže.

Nastavili smo tako pričati o svemu, pa sam ju malo piknuo i o temi - dečki. "A dečko?", pitam je. "Nemam dečka. Imala sam jednog u svom gradu, ali to je bilo nešto bez veze. Izgubila sam s njim 3 godine, a gotovo da me nije ni taknuo", odgovori mi. Mislim si, kakav kreten moraš biti da imaš ovakvu curu, a ti je ni ne takneš?
"On je stalno bio sa svojim frendovima, igrali nogomet po cijele dane", kaže i uzima cigaretu iz moje kutije.

"Smijem?", upita me. "Smiješ, naravno", odgovorim. "Ne pušim, ali volim tu i tamo zapaliti uz kavu. A i smanji mi napetost nekako", dodaje, paleći si cigaretu.


"Napetost zbog faksa?", pitam. "Ne, napetost zbog simpatičnog susjeda u mom stanu", odgovori i malo se zarumeni u obrazima. Rekoh, "Ne brini za susjeda, ionako je prestar za tebe". Ona napravi kao tužnu facu, te se oboje nasmijemo. "A koliko imate godina, ako nije tajna?", upita me. "45 godina. Što znači da kada si došla na ovaj svijet, tvoj susjed je već gulio 27. godinu života". "Moj bivši bio je godinu dana stariji od mene, a ja sam se palila na puno starije muškarce, ali u malom gradu se sve zna, pa nisam mogla ništa s njima", kaže i ugasi cigaretu.

Popili smo kavu, a ja sam morao krenuti, jer sam imao dogovoren neki poslovni sastanak. Zahvalio sam na kavi i krenuo prema vratima.

"Ako ti još bude trebala kakva pomoć, slobodno se javi", kažem joj i izlazim iz stana. "Bez brige, javit ću se. Meni uvijek treba neka pomoć", odgovori mi i namigne.

Otišao sam na taj sastanak, no misli su mi cijelo vrijeme bile negdje d**gdje, na balkonu s lijepim cicekima i prćastom guzom. Ipak sam nekako odradio i taj sastanak, te krenuo kući. Razmišljao sam putem o tome koliko će proći vremena, dok me Sanja opet zbog nečeg neće trebati.

(Nastavlja se)