Vrlo, vrlo nezgodna situacija
Seks unutar obitelji je nešto što sam stvarno osuđivao.
Nekako, misao da spavam s nekim iz užeg kruga obitelji, bilo muškim ili ženskim mi je malo okretalo želudac.
Ne znam koliko se često to nekome "desi", ali meni se "desilo" i sad sam van sebe. Totalno u "nezgodnoj" situaciji
U pitanju je muškarac, a ne žena, no svejedno ... :/
No krenimo redom.
Počelo je to početkom famozne korona godine 2020.
Posao je strašno oslabio jer dosta ovisi o turističkom sektoru.
Pale su plaće, a samim time i mogućnost nabavljanja ženske odjeće, a posebno obuće.
Posebice jer sam muško.
Premda nimalo "out" obožavam povremene susrete gdje glumimo da sam ja ******, a ti moj zločesti stariji dečko.
I to je s vremenom prestalo, opet zbog korone.
Moja firma zatvorila je vrata, a mi koji smo ostali zaposleni, ostali smo na državnoj potpori.
Jedva dovoljno da pokrije kredit i stan.
Ostalo mi je vratiti se kod majke i sestre u susjedni grad ili preseliti se kod Miše koji živi sam već duže vremena.
Mišo živi u četvero sobnom stanu s dva kupatila koji zauzima pola kata zgrade pa bi mi bilo odlično sve skupa jer osim zajedničke kuhinje i blagovaonice veliko kupatilo, mali dnevni boravak i mala spavaća soba su na jednoj strani, a sve ostalo na suprotnoj strani.
Živi sam i ja sam sada u većem, a on u manjem dijelu stana.
Ja plaćam internet, tv i vodu, on struju i grijanje.
I sve je super.
Osim toga da ja koristim svaku priliku da se obučem kao žena.
Ili još bolje, kada on ode u trgovinu ja stavim ključ u bravu i obučem svoje najdraže štikle i šetam cijelim stanom.
Bilo je par "u zadnji tren" situacija, ali nikada me nije ulovio.
Nisam nikada dovodio muškarce niti žene, više radi korone nego radi toga gdje sam.
Svoju pohotu zadovoljavao sam sa svoja dva mastrubatora i raznoraznim umjetnim pimpekima.
...
...
Do jednom.
Kako se financijska situacija bez plaćanja stanarine malo popravila odlučim si preko jednog poznatog portala naručiti predivne crvene sandale.
Debela visoka peta, mala platforma, lijepi remenčići.
Ako radi link vide se ovdje: https://cdn.shopify.com/s/files/1/0274/8001/products/DEARLY08REDSUEDE01-7_2000x.jpg
Baš ono proljetne visoke sandale.
No desilo se to da je poštar bez da je zvao ili uopće pokušao dostaviti paket ostavio ceduljicu u sandučiću.
I kako sudbina ili nešto treće odredi, ceduljicu uzme Mišo, da bi mi uštedio trud ode po paket.
Bez mog znanja.
I tako paket mene pričeka na stolu u velikom dnevnom boravku.
Trudio sam se ignorirati paket dok on ne krene na posao jer radi uglavnom poslijepodne.
Nekoliko puta mi je skrenuo pažnju na njega ali ja "nisam imao vremena" ili ne sad.
Knedla u grlu mi je bila jer još nisam uspio ni smisliti što ću reći da sam kupio.
Odlučio sam u obližnjoj trgovini kupiti tenisice i pretvarati se da su one došle.
I naravno, to se nije moglo desiti.
U potpunosti vjerujem da je sve bilo u dobroj namjeri, a i (nasljednoj) znatiželji on mi objavi da kada neću ja, on će raspakirati.
...
Dok sam ja došao do njega i paketa, on je već držao moje prelijepe sandale rukama.
Šutio je i povremeno pogledavao mene, a povremeno moje štikle.
Rekao je "broj su 42,5. Ne možemo se pretvarati da nisu tvoje jelda?"
Samo sam jedva ispustio zvuk iz sebe nešto kao "možda možemo".
Sprečavajući se da se ne onesvijestim od navale adrenalina.
Nisam htio da ikada sazna.
Rekao je da moramo razgovarati.
primio me za rame kao nebrojeno puta kada mi nešto važno govori i rekao
"Ne osuđujem i ne smeta me, no u šoku sam i ja. Moramo razgovarati"
I tako smo razgovarali satima.
On je u međuvremenu javio da ne može doći na posao.
Malo povišena temperatura je u današnje vrijeme jako dobar razlog za izostanak.
Razgovarali smo o svemu na tu moju "temu".
Baš je bio razgovor dva muškarca koliko to može biti.
Naravno, dobio sam cijelu paletu predavanja o spolno prenosivim bolestima i homoseksualnosti.
Rekao je da mu nikako nije jasno kako netko može uživati u tome ali nikada neće osuđivati.
Laknulo mu je na dvije stvari.
Na prvu da sam totalno out u ormaru, a i što mu je bilo još draže da volim i žene.
Dapače one sa strap-onom, ali ipak žene
I Tako je prošlo par mjeseci i došla zima i više nisam pazio hoće li me uhvatiti u štiklama, no kada i bi, ja bi nestao u sobi i skinuo ih.
Potpunu transformaciju sam ionako rijetko radio možda dva ili tri puta kada ga uopće ne bi bilo.
U međuvremenu sam si naručio novu dugu crvenu periku, nešto ruževa i donjeg rublja.
Najlonke, gaćice i stezni grudnjak sam nosio svaki dan, iako ispod ostale "muške" odjeće.
Jednom je pravio Cedevitu i ponudio mene.
U biti koristili smo svaku priliku točiti hladnu vodu jer smo imali novi frižider s dispenzerom vode i ledomatom.
Ja sam bio u sobi u čarapaa s halterima, žarko crveni ružem, perikom i baš onim spornim sandalama.
Zvao me da dođem.
Zamolio sam ga da mi ostavi na stolu, ali inzistirao je.
Rekao sam mu zašto ne mogu, nešto kao "sada sam u svom skrivenom ambijentu".
Kaže "osim što se ponekad ovako zatvoriš nikada na tebi nisam primijetio nešto posebno od kada si se rodio
Dođi ovdje i ponašaj se slobodno".
Malo sam se predomišljao, ali već mjesecima zna, pa valjda se ne moram bojati.
Obukao sam neku laganu haljinicu pa pokucao sam na šok od vrata iako su moje pete odavno najavile moj dolazak.
Ostao sam sakriven iza ulaza u boravak.
"Molim te, na bilo kakvu neugodnost reci mi i ja ću se povući i preodijenuti"
Pogledao me i odmjerio od glave do pete.
"Dečko, za jednog muškarca moram ti reći da izgledaš kao dobra pička. Ali moraš smršaviti"
Ja sam bio pod tremom i bilo mi je teško.
Jer ne znam jeli njemu teško zbog mene kakav sam ili mu je možda žao što se mora mititi s time.
Svakako je od tog "izlaska" prošlo već nekoliko mjeseci.
Kada uđem u stan presvlačim se i više ne nosim mušku odjeću dok ne moram ponovo van.
Čak me za rođendan pitao što želim i pored svih stvari odabrao da si kupim crnu haljinicu i crne štikle.
Nekada bi u šali (ili ne) rekao "mala" ili mi se obratio u ženskom rodu.
Godilo mi, a ne mi smetalo.
Posebice jer je to on.
Ali ime mi nije mijenjao.
Iako ponekad zaželim da me zove Andrea.
Donašao je i taj dan.
Pitao me imam li žensko ime.
I kažem mu.
Zvao me s oba imena, premda u zadnje vrijeme se ispravi na Andrea.
Naučio me i nekim kulinarskim sposobnostima, a ja sam obećao da ću održavati kuću čistom.
Obećao me nagraditi kvalitetnom uniformom francuske sobarice.
Obećanje je i ispunio.
Bila je pamučna i udobna.
Dobio sam i pripadajuće čizme.
Sve skupa nešto ovako: https://i.pinimg.com/474x/a6/89/e7/a689e788bab4f56e9f7cbb2cabd692e4.jpg
Jedino je uniforma malo duža i puno kvalitetnija.
Čizme iste !
Tu mi već malo nije bilo jasno zašto to čini jer iako već znam da će me rado nagraditi komadom robe ili cipelama ne priliči da baš uvjetuje i to sam mu rekao.
Nije uzeo za zlo.
Kaže da je mislio da bi ja to volio, a da bi mi možda bilo nezgodno pa ako uvjetuje meni će biti lakše.
Stvarno istina, još uvijek mi je malo nelagodno sjediti kraj njega dok gledamo filmove ili one stvarno slučajne situacije kada ga sasvim slučajno taknem.
Ne bi htio da pomisli kako ja prekoračujem moralne norme i diram društvene i zakonske granice.
Prije dva dana stvarno nisam znao što da odjenem.
Obukao sam se kao da idem van.
Dakle, muški.
Vidio me i kaže "stvarno rijetka prilika u zadnje vrijeme da se tako oblačiš"
Rekoh "a eto, od punog ormara cipela i nešto odjeće ja ne znam što mi se nosi danas, možda smislim nešto kasnije.
Krene on prema mojoj sobi i pita može li on odabrati.
Rekoh, može, možda nađemo i tebi nešto.
Kiselo se nasmijao i rekao kao taj film na žalost nećemo gledati.
Ne vidi se on tako, baš nikako, premda je priznao da mi je često znao pogledati u ormar i da imam ukusa za jednog muškarca.
Pitao me gdje mi stoji donje rublje pa mu pokažem.
Prvo je vidio haltere pa mi je dodao crvene.
Crne gaćice, crno crveni grudnjak.
Sandale one koje je prve vidio. Kao da je vezan za njih.
Crvenu periku.
Dolčevita crnu haljinicu što mi je on kupio ostavio je za kraj.
"I ako želiš za kraj stavi onaj ruž što voliš" i otišao iz moje sobe.
Vratio sam se u dnevni boravak.
On je sjetio na kauču i pio neko piće.
Gin tonik. Oboje ga pijemo.
Rekao je da prošetam ispred televizije i jesam.
Komentirao je " vidiš ... lijepo ... ti si moja manekenka Andrea"
A ja sam više ili manje od sreće što me zove Andrea poskakivao u svojim štiklicama po dnevnom boravku.
On me prihvaća i podržava ove moje sklonosti.
"Možeš li mi reći , Andrea, želiš li i ti ponekad govoriti kao žena, u žeskom rodu"
Kažem da da, ali nisam navikao pogotovo pred njim.
"Mislim da bi bilo o.k. da mi se dalje obraćaš kao Andrea.
Nećemo nikome reći, ali od sada pričaj u ženskom licu"
D.. dobro kažem ja.
Malo čudno, ali o.k.
Meni paše D
"Daj da vidim ono kada hodaš kao manekenka kroz hodnik. Vidio sam te kako vježbaš neki dan."
I jesam. U svojim prekrasnim sandalama kojih da nije bilo nikada ne bih osjetio, pardon, osjetila svu ovu slobodu.
Gledao me možda malo čudnije nego inače.
Nekako sam na trenutak pomislila da me više ne gleda kao cimericu, sustanarku.
U to sam se i uvjerila jer kada bih prošla vidjela sam krajičkom oka kako stišće svoje prepone na kauču.
U jednom trenutku je ustao i poprilično jasno, no ne i ljutito rekao.
"Možda smo malo pretjerali.
Sve o.k. ali kad ti kažem da mi paradiraš ovako, molim te odbij."
Priđem k njemu pokušavajući izgledati zaigrano i pitam "zašto".
Zato ! - odgovori, neprirodnim gestama pokušavajući pretvarati se da mu s jedne strane nije neugodno, a i da je očito u totalnoj erekciji i da će mu hlače popucati.
Pitam ponovo "Mišo, reci Andrei zašto"
"Nemoj mi tako milo govoriti"
Ali mišiću ... -(pokušam smiriti situaciju), zašto Mišiću ?
Zbog ovoga ! kaže glasno i stavi moju ruku na njegovo međunožje.
Ja sa u tom trenutku zaboravila sve tabue, sve prepreke i sve što bi moglo poći po zlu.
Rekla sam mu "ali Mišo, to je normalno, svim muškarcima se diže, bolje nego da se ne diže"
Ne, ne, ne razumiješ, meni se diže na tebe Andrea !
Držala sam ga lijevom rukom za hlače, a desnom rukom gurala prsa natrag na kauč.
"Moramo razgovarati onda" kažem ja
"Ne, moram uskoro na posao"
Rekla sam mu slično što i on meni prije više od godine dana kada je vidio moje sandale.
"Ne možemo se pretvarati da ti se nije digao" razgovarajmo.
Sjedi, opusti se i pričaj mi što, kako i zašto.
Pokušao je, ali mu je bilo neugodno.
Pored svega do sada, sada mu je neugodno pričati.
Molim ga i priča mi da me već neko vrijeme ne vidi kao cimericu i da ga to mori.
Da zna kako stvari stoje i ne zna kako će dalje no mašta o meni kao o ženi koju želi kresnuti.
Ja za kojeg u ovom trenutku sve prepreke ne vrijede i ponašam se kao da m nije rod počinjem trljati njegovu ogromnu batinu ispod hlača.
Nemoj Andrea, molim te !
Zapomaže, ali mu to ne pomaže.
Otkopčavam mu hlače i otkopčavam mu bokserice.
On me moli da prestanem, a ja ga ljubim svojim žarko crvenim usnama u usta i govorim mu da šuti.
Običan kratki poljubac, usne na usne, ništa više.
On tiho govori neeeeeee, ali mislim da su i njega napustili svi tabui i pravilni obrasci ponašanja.
Ja se spuštam do njegovih prepona i stavljam ga do kraja u svoja usta.
Velik je i debeo, zakrivljen jednako kao i moj, prelijepog glavića.
Malo grcam jer uzimam više nego mogu.
Dok ga izvlačim iz usta stvarajući vakuum on još jednom zapomaže "molim te, nemoj Andrea" no mislim da se predao.
Ne razmišljam o tome tko je, ne razmišljam što će se desiti, uživam pušiti njegovu predivnu alatku.
Kurac mu je predivan, ne znam jeli zato što je isti kao moj, ali užitak je imati ga u ustima.
Na žalost, ne uspijevam dugo uživati, počeo je stenjati, uzdisati i iz sveg glasa derati se
Andreaaaaaaaaa !!!!!
Grcam u njegovoj spermi i još me polijeva po licu u dva duga mlaza kao u kakvom porno filmu.
Još se trza i ponavlja
Andrea, Andrea Andrea, Andrea ...
Pogledam prema njemu, kao da se pokušao osmjehnuti, no možda mi se samo učinilo.
Pogledao me malo čudno, mrko, razočaravajuće ...
Otišao je u kupatilo.
Ja sam ostala sjediti na podu.
Skupila sam sve sa svoga lica na prst, pa onda u usta.
Ne volim to, ali ova je imala nekako posebno dobar okus.
Ono, da čovjek zavoli spermu.
Do sada mi to baš i nije bilo "ukusno" iskustvo.
Uživala sam.
Dok je on bio u kupatilu ja na brzinu izdrkam.
Nije mi dugo trebalo da uprljam stolnjak sa stolića u dnevnoj.
Navala osjećaja krivnje odmah potom i misao "što smo to učinili" nakon svršavanja je bila veća od očekivanoga.
Tu večer se nije vratio s posla.
Jučer je bio u stanu samo dok mene nije bilo.
Oprao suđe, iznesao smeće, platio neke račune.
Došao je tek navečer, pola sata od kada sam ja pogasila svjetla u stanu.
Možda je čekao u autu dok ne odem spavati.
Otvorio je vrata da vidi spavam li.
Pretvarala sam se i on je otišao.
On je u jutro otišao prije nego sam se probudila.
Dobro me izbjegava.
Brišem pašinu u uniformi francuske sobarice i crnim čizmama i šaljem mu poruku da se vrati u stan.
Nismo se izbjegavali prvi dan kada su sandale došle ni zadnjih više od godinu dana pa ne možemo ni sada.
Moramo razgovarati i vidjeti kako ćemo dalje.
Nekako, misao da spavam s nekim iz užeg kruga obitelji, bilo muškim ili ženskim mi je malo okretalo želudac.
Ne znam koliko se često to nekome "desi", ali meni se "desilo" i sad sam van sebe. Totalno u "nezgodnoj" situaciji
U pitanju je muškarac, a ne žena, no svejedno ... :/
No krenimo redom.
Počelo je to početkom famozne korona godine 2020.
Posao je strašno oslabio jer dosta ovisi o turističkom sektoru.
Pale su plaće, a samim time i mogućnost nabavljanja ženske odjeće, a posebno obuće.
Posebice jer sam muško.
Premda nimalo "out" obožavam povremene susrete gdje glumimo da sam ja ******, a ti moj zločesti stariji dečko.
I to je s vremenom prestalo, opet zbog korone.
Moja firma zatvorila je vrata, a mi koji smo ostali zaposleni, ostali smo na državnoj potpori.
Jedva dovoljno da pokrije kredit i stan.
Ostalo mi je vratiti se kod majke i sestre u susjedni grad ili preseliti se kod Miše koji živi sam već duže vremena.
Mišo živi u četvero sobnom stanu s dva kupatila koji zauzima pola kata zgrade pa bi mi bilo odlično sve skupa jer osim zajedničke kuhinje i blagovaonice veliko kupatilo, mali dnevni boravak i mala spavaća soba su na jednoj strani, a sve ostalo na suprotnoj strani.
Živi sam i ja sam sada u većem, a on u manjem dijelu stana.
Ja plaćam internet, tv i vodu, on struju i grijanje.
I sve je super.
Osim toga da ja koristim svaku priliku da se obučem kao žena.
Ili još bolje, kada on ode u trgovinu ja stavim ključ u bravu i obučem svoje najdraže štikle i šetam cijelim stanom.
Bilo je par "u zadnji tren" situacija, ali nikada me nije ulovio.
Nisam nikada dovodio muškarce niti žene, više radi korone nego radi toga gdje sam.
Svoju pohotu zadovoljavao sam sa svoja dva mastrubatora i raznoraznim umjetnim pimpekima.
...
...
Do jednom.
Kako se financijska situacija bez plaćanja stanarine malo popravila odlučim si preko jednog poznatog portala naručiti predivne crvene sandale.
Debela visoka peta, mala platforma, lijepi remenčići.
Ako radi link vide se ovdje: https://cdn.shopify.com/s/files/1/0274/8001/products/DEARLY08REDSUEDE01-7_2000x.jpg
Baš ono proljetne visoke sandale.
No desilo se to da je poštar bez da je zvao ili uopće pokušao dostaviti paket ostavio ceduljicu u sandučiću.
I kako sudbina ili nešto treće odredi, ceduljicu uzme Mišo, da bi mi uštedio trud ode po paket.
Bez mog znanja.
I tako paket mene pričeka na stolu u velikom dnevnom boravku.
Trudio sam se ignorirati paket dok on ne krene na posao jer radi uglavnom poslijepodne.
Nekoliko puta mi je skrenuo pažnju na njega ali ja "nisam imao vremena" ili ne sad.
Knedla u grlu mi je bila jer još nisam uspio ni smisliti što ću reći da sam kupio.
Odlučio sam u obližnjoj trgovini kupiti tenisice i pretvarati se da su one došle.
I naravno, to se nije moglo desiti.
U potpunosti vjerujem da je sve bilo u dobroj namjeri, a i (nasljednoj) znatiželji on mi objavi da kada neću ja, on će raspakirati.
...
Dok sam ja došao do njega i paketa, on je već držao moje prelijepe sandale rukama.
Šutio je i povremeno pogledavao mene, a povremeno moje štikle.
Rekao je "broj su 42,5. Ne možemo se pretvarati da nisu tvoje jelda?"
Samo sam jedva ispustio zvuk iz sebe nešto kao "možda možemo".
Sprečavajući se da se ne onesvijestim od navale adrenalina.
Nisam htio da ikada sazna.
Rekao je da moramo razgovarati.
primio me za rame kao nebrojeno puta kada mi nešto važno govori i rekao
"Ne osuđujem i ne smeta me, no u šoku sam i ja. Moramo razgovarati"
I tako smo razgovarali satima.
On je u međuvremenu javio da ne može doći na posao.
Malo povišena temperatura je u današnje vrijeme jako dobar razlog za izostanak.
Razgovarali smo o svemu na tu moju "temu".
Baš je bio razgovor dva muškarca koliko to može biti.
Naravno, dobio sam cijelu paletu predavanja o spolno prenosivim bolestima i homoseksualnosti.
Rekao je da mu nikako nije jasno kako netko može uživati u tome ali nikada neće osuđivati.
Laknulo mu je na dvije stvari.
Na prvu da sam totalno out u ormaru, a i što mu je bilo još draže da volim i žene.
Dapače one sa strap-onom, ali ipak žene
I Tako je prošlo par mjeseci i došla zima i više nisam pazio hoće li me uhvatiti u štiklama, no kada i bi, ja bi nestao u sobi i skinuo ih.
Potpunu transformaciju sam ionako rijetko radio možda dva ili tri puta kada ga uopće ne bi bilo.
U međuvremenu sam si naručio novu dugu crvenu periku, nešto ruževa i donjeg rublja.
Najlonke, gaćice i stezni grudnjak sam nosio svaki dan, iako ispod ostale "muške" odjeće.
Jednom je pravio Cedevitu i ponudio mene.
U biti koristili smo svaku priliku točiti hladnu vodu jer smo imali novi frižider s dispenzerom vode i ledomatom.
Ja sam bio u sobi u čarapaa s halterima, žarko crveni ružem, perikom i baš onim spornim sandalama.
Zvao me da dođem.
Zamolio sam ga da mi ostavi na stolu, ali inzistirao je.
Rekao sam mu zašto ne mogu, nešto kao "sada sam u svom skrivenom ambijentu".
Kaže "osim što se ponekad ovako zatvoriš nikada na tebi nisam primijetio nešto posebno od kada si se rodio
Dođi ovdje i ponašaj se slobodno".
Malo sam se predomišljao, ali već mjesecima zna, pa valjda se ne moram bojati.
Obukao sam neku laganu haljinicu pa pokucao sam na šok od vrata iako su moje pete odavno najavile moj dolazak.
Ostao sam sakriven iza ulaza u boravak.
"Molim te, na bilo kakvu neugodnost reci mi i ja ću se povući i preodijenuti"
Pogledao me i odmjerio od glave do pete.
"Dečko, za jednog muškarca moram ti reći da izgledaš kao dobra pička. Ali moraš smršaviti"
Ja sam bio pod tremom i bilo mi je teško.
Jer ne znam jeli njemu teško zbog mene kakav sam ili mu je možda žao što se mora mititi s time.
Svakako je od tog "izlaska" prošlo već nekoliko mjeseci.
Kada uđem u stan presvlačim se i više ne nosim mušku odjeću dok ne moram ponovo van.
Čak me za rođendan pitao što želim i pored svih stvari odabrao da si kupim crnu haljinicu i crne štikle.
Nekada bi u šali (ili ne) rekao "mala" ili mi se obratio u ženskom rodu.
Godilo mi, a ne mi smetalo.
Posebice jer je to on.
Ali ime mi nije mijenjao.
Iako ponekad zaželim da me zove Andrea.
Donašao je i taj dan.
Pitao me imam li žensko ime.
I kažem mu.
Zvao me s oba imena, premda u zadnje vrijeme se ispravi na Andrea.
Naučio me i nekim kulinarskim sposobnostima, a ja sam obećao da ću održavati kuću čistom.
Obećao me nagraditi kvalitetnom uniformom francuske sobarice.
Obećanje je i ispunio.
Bila je pamučna i udobna.
Dobio sam i pripadajuće čizme.
Sve skupa nešto ovako: https://i.pinimg.com/474x/a6/89/e7/a689e788bab4f56e9f7cbb2cabd692e4.jpg
Jedino je uniforma malo duža i puno kvalitetnija.
Čizme iste !
Tu mi već malo nije bilo jasno zašto to čini jer iako već znam da će me rado nagraditi komadom robe ili cipelama ne priliči da baš uvjetuje i to sam mu rekao.
Nije uzeo za zlo.
Kaže da je mislio da bi ja to volio, a da bi mi možda bilo nezgodno pa ako uvjetuje meni će biti lakše.
Stvarno istina, još uvijek mi je malo nelagodno sjediti kraj njega dok gledamo filmove ili one stvarno slučajne situacije kada ga sasvim slučajno taknem.
Ne bi htio da pomisli kako ja prekoračujem moralne norme i diram društvene i zakonske granice.
Prije dva dana stvarno nisam znao što da odjenem.
Obukao sam se kao da idem van.
Dakle, muški.
Vidio me i kaže "stvarno rijetka prilika u zadnje vrijeme da se tako oblačiš"
Rekoh "a eto, od punog ormara cipela i nešto odjeće ja ne znam što mi se nosi danas, možda smislim nešto kasnije.
Krene on prema mojoj sobi i pita može li on odabrati.
Rekoh, može, možda nađemo i tebi nešto.
Kiselo se nasmijao i rekao kao taj film na žalost nećemo gledati.
Ne vidi se on tako, baš nikako, premda je priznao da mi je često znao pogledati u ormar i da imam ukusa za jednog muškarca.
Pitao me gdje mi stoji donje rublje pa mu pokažem.
Prvo je vidio haltere pa mi je dodao crvene.
Crne gaćice, crno crveni grudnjak.
Sandale one koje je prve vidio. Kao da je vezan za njih.
Crvenu periku.
Dolčevita crnu haljinicu što mi je on kupio ostavio je za kraj.
"I ako želiš za kraj stavi onaj ruž što voliš" i otišao iz moje sobe.
Vratio sam se u dnevni boravak.
On je sjetio na kauču i pio neko piće.
Gin tonik. Oboje ga pijemo.
Rekao je da prošetam ispred televizije i jesam.
Komentirao je " vidiš ... lijepo ... ti si moja manekenka Andrea"
A ja sam više ili manje od sreće što me zove Andrea poskakivao u svojim štiklicama po dnevnom boravku.
On me prihvaća i podržava ove moje sklonosti.
"Možeš li mi reći , Andrea, želiš li i ti ponekad govoriti kao žena, u žeskom rodu"
Kažem da da, ali nisam navikao pogotovo pred njim.
"Mislim da bi bilo o.k. da mi se dalje obraćaš kao Andrea.
Nećemo nikome reći, ali od sada pričaj u ženskom licu"
D.. dobro kažem ja.
Malo čudno, ali o.k.
Meni paše D
"Daj da vidim ono kada hodaš kao manekenka kroz hodnik. Vidio sam te kako vježbaš neki dan."
I jesam. U svojim prekrasnim sandalama kojih da nije bilo nikada ne bih osjetio, pardon, osjetila svu ovu slobodu.
Gledao me možda malo čudnije nego inače.
Nekako sam na trenutak pomislila da me više ne gleda kao cimericu, sustanarku.
U to sam se i uvjerila jer kada bih prošla vidjela sam krajičkom oka kako stišće svoje prepone na kauču.
U jednom trenutku je ustao i poprilično jasno, no ne i ljutito rekao.
"Možda smo malo pretjerali.
Sve o.k. ali kad ti kažem da mi paradiraš ovako, molim te odbij."
Priđem k njemu pokušavajući izgledati zaigrano i pitam "zašto".
Zato ! - odgovori, neprirodnim gestama pokušavajući pretvarati se da mu s jedne strane nije neugodno, a i da je očito u totalnoj erekciji i da će mu hlače popucati.
Pitam ponovo "Mišo, reci Andrei zašto"
"Nemoj mi tako milo govoriti"
Ali mišiću ... -(pokušam smiriti situaciju), zašto Mišiću ?
Zbog ovoga ! kaže glasno i stavi moju ruku na njegovo međunožje.
Ja sa u tom trenutku zaboravila sve tabue, sve prepreke i sve što bi moglo poći po zlu.
Rekla sam mu "ali Mišo, to je normalno, svim muškarcima se diže, bolje nego da se ne diže"
Ne, ne, ne razumiješ, meni se diže na tebe Andrea !
Držala sam ga lijevom rukom za hlače, a desnom rukom gurala prsa natrag na kauč.
"Moramo razgovarati onda" kažem ja
"Ne, moram uskoro na posao"
Rekla sam mu slično što i on meni prije više od godine dana kada je vidio moje sandale.
"Ne možemo se pretvarati da ti se nije digao" razgovarajmo.
Sjedi, opusti se i pričaj mi što, kako i zašto.
Pokušao je, ali mu je bilo neugodno.
Pored svega do sada, sada mu je neugodno pričati.
Molim ga i priča mi da me već neko vrijeme ne vidi kao cimericu i da ga to mori.
Da zna kako stvari stoje i ne zna kako će dalje no mašta o meni kao o ženi koju želi kresnuti.
Ja za kojeg u ovom trenutku sve prepreke ne vrijede i ponašam se kao da m nije rod počinjem trljati njegovu ogromnu batinu ispod hlača.
Nemoj Andrea, molim te !
Zapomaže, ali mu to ne pomaže.
Otkopčavam mu hlače i otkopčavam mu bokserice.
On me moli da prestanem, a ja ga ljubim svojim žarko crvenim usnama u usta i govorim mu da šuti.
Običan kratki poljubac, usne na usne, ništa više.
On tiho govori neeeeeee, ali mislim da su i njega napustili svi tabui i pravilni obrasci ponašanja.
Ja se spuštam do njegovih prepona i stavljam ga do kraja u svoja usta.
Velik je i debeo, zakrivljen jednako kao i moj, prelijepog glavića.
Malo grcam jer uzimam više nego mogu.
Dok ga izvlačim iz usta stvarajući vakuum on još jednom zapomaže "molim te, nemoj Andrea" no mislim da se predao.
Ne razmišljam o tome tko je, ne razmišljam što će se desiti, uživam pušiti njegovu predivnu alatku.
Kurac mu je predivan, ne znam jeli zato što je isti kao moj, ali užitak je imati ga u ustima.
Na žalost, ne uspijevam dugo uživati, počeo je stenjati, uzdisati i iz sveg glasa derati se
Andreaaaaaaaaa !!!!!
Grcam u njegovoj spermi i još me polijeva po licu u dva duga mlaza kao u kakvom porno filmu.
Još se trza i ponavlja
Andrea, Andrea Andrea, Andrea ...
Pogledam prema njemu, kao da se pokušao osmjehnuti, no možda mi se samo učinilo.
Pogledao me malo čudno, mrko, razočaravajuće ...
Otišao je u kupatilo.
Ja sam ostala sjediti na podu.
Skupila sam sve sa svoga lica na prst, pa onda u usta.
Ne volim to, ali ova je imala nekako posebno dobar okus.
Ono, da čovjek zavoli spermu.
Do sada mi to baš i nije bilo "ukusno" iskustvo.
Uživala sam.
Dok je on bio u kupatilu ja na brzinu izdrkam.
Nije mi dugo trebalo da uprljam stolnjak sa stolića u dnevnoj.
Navala osjećaja krivnje odmah potom i misao "što smo to učinili" nakon svršavanja je bila veća od očekivanoga.
Tu večer se nije vratio s posla.
Jučer je bio u stanu samo dok mene nije bilo.
Oprao suđe, iznesao smeće, platio neke račune.
Došao je tek navečer, pola sata od kada sam ja pogasila svjetla u stanu.
Možda je čekao u autu dok ne odem spavati.
Otvorio je vrata da vidi spavam li.
Pretvarala sam se i on je otišao.
On je u jutro otišao prije nego sam se probudila.
Dobro me izbjegava.
Brišem pašinu u uniformi francuske sobarice i crnim čizmama i šaljem mu poruku da se vrati u stan.
Nismo se izbjegavali prvi dan kada su sandale došle ni zadnjih više od godinu dana pa ne možemo ni sada.
Moramo razgovarati i vidjeti kako ćemo dalje.
4年前
