Spavala sam sa svojim polubratom

Oduvijek sam bila povučena djevojka. Tome je doprinijelo i vršnjačko nasilje u školi, a i činjenica da imam narcisoidne roditelje koji su me emotivno zlostavljali. Povukla sam se u sebe i u svoj svijet mašte. Čitala sam knjige, zaista sam mnogo voljela da čitam kad sam bila mlađa i zamišljala sam svakojake likove, o kojima bih pisala priče. Kažu da život piše romane a moj je drama. Iz privatnih razloga ne bih odavala previše o sebi. Biće dovoljno da kažem da sam bila u svojim srednjim dvadesetima kad se desio događaj koji će promijeniti sve.

Jedne večeri izbila je svađa između majke i oca. Ništa novo, ali nekako jača nego inače. Majka je vrištala i plakala, otac se derao na nju, zalupio vratima i izašao iz kuće. Ništa mi nije bilo jasno, plašila sam se i pitati. Tek kasnije saznala sam da je tata prevario mamu. I ne samo to. Ispostavilo se da ima tajnu porodicu. Već godinama, i prije svoje supruge, bio je u vezi sa jednom ženom. Iz veze s njom čak je dobio sina.

Nisam mogla da vjerujem kad sam čula to od majke. Obuzeli su me bijes, tuga, razočarenje... i radoznalost. Poželjela sam da upoznam svog polubrata ali to mi se činilo nemoguće.

Ipak, jednog dana pronašla sam profil na fejsbuku za koji sam bila skoro sigurna da pripada njemu. U međuvremenu sam saznala njegovo ime i prezime. Prsti su mi drhtali dok sam kucala poruku na staroj tastaturi, još uvijek relativno dobro očuvanog računara. Prošlo je nekoliko dana. Svaki dan prosto sam drhtala od strepnje. Šta ako on ne želi da razgovara sa mnom? Šta ako sam greškom poslala poruku potpuno drugom čovjeku? Bezbroj pitanja mi se rojilo po glavi. Jedva da sam oka sklopila tih nekoliko noći.

A onda, stigao je odgovor. Muškarac, koji se zvao Leo, bio je podjednako znatiželjan, mada isprva nije odavao previše informacija o sebi. Počeli smo tipkati. I tipkati. Osjećala sam se čudno. Iako sam konačno pronašla još jednog člana porodice, za kog nisam ni znala da postoji, umjesto porodične ljubavi počela sam da osjećam neku čudnu povezanost. Kao da smo se znali iz prethodnih života.

Leo je sâm predložio susret. Pristala sam.

Sastali smo se u kafiću. Ugledala sam simpatičnog, crnokosog mladića nešto krupnije građe ali nikako se ne bi moglo reći da je bio debeo. Taj prvi susret je bio čudan. Nisam znala da li da se rukujemo, zagrlimo ili nešto treće. Samo sam stajala pred njim. "Zdravo, ja sam Leona, tvoja sestra. Mislim, polusestra", riječi su mi se kotrljale iz usta i pomislila sam da zvučim smiješno. On se nasmiješio a ja sam pomislila da sam ispala čudna. Međutim, uskoro sam shvatila da to nije podsmješljiv osmijeh. Naručila sam toplu čokoladu da smanjim anksioznost i počeli smo da pričamo.

Po prvi put sam se osjećala kao da me neko zaista sluša i razumije. Leo me nije prekidao niti mi se rugao ili davao sarkastične komentare, kakav su običaj imali moji roditelji. Pričali smo o muzici, o knjigama. Svijet kao da je nestao oko nas. Leo se u slobodno vrijeme bavio sportom, i to je otprilike sve čega se sjećam. Bila sam hipnotisana njegovim glasom.

Dogovorili smo se da se idući put nađemo kod njega.

Živio je sa svojom majkom, sa ženom koju je otac krio od mene i moje majke svih tih godina. Bila sam nervozna prilikom upoznavanja s njom. Gospođa je bila radoznala ali nije se činila kao zla osoba. Kuća je bila lijepa, nisu baš bili isuviše bogati ali ni siromašni.

Pokušala sam da suzbijem osjećanja gađenja i ljutnje koja su me progonila, ne samo zbog toga što je otac lagao i krio tajnu svih ovih godina, već sam se gadila i sama sebi.

Jer, dok sam šetala sa Leom u bašti, osjećala sam privlačnost; erotsku privlačnost. Dopadao mi se kao muškarac. Sad, neki naučnici će vam reći da se ovdje radi o takozvanoj genetskoj seksualnoj atrakciji i možda su u pravu. Kad je isprepletao svoje prste sa mnom, kičmom su mi prošli žmarci.

Ni njemu nije bilo svejedno. Osim mene nije imao još sestara ni braće i premda je bio društveniji od mene, nekako sam imala osjećaj da je živio kao jedinac. Kao i ja. Bila sam potpuno zbunjena. Pronašla sam svog polubrata i zaljubila se u njega.

Nije mi namjera da vas zgadim jer znam koliki je tabu i n c e s t . Kad čitate erotske priče to je jedno, čak i ja sam na internetu naišla na takve priče. Ali u stvarnosti, to je nešto sasvim drugačije. Zato ću samo reći da smo jedne noći spavali zajedno. Činilo mi se kao da sam pronašla svoju srodnu dušu, svoj blizanački plamen. Mislim, ako već vjerujete u te floskule. Vođenje ljubavi sa Leom bilo je nešto neopisivo. Nije bilo savršeno, ali osjećala sam se kao da sam pronašla svoju drugu polovinu za kojom sam podsvjesno tragala sve do tad.

Poslije toga sam osjećala krivicu. I plakala sam. I on je bio van sebe, brinuo se zbog mene a i sâm je bio nesiguran, koliko god je nastojao da to prikrije. A onda, dok bismo gledali ljubavne i erotske filmove uz flašu vina, ljubili bismo se.

Svojoj doktorici-psihoterapeutu sam ispričala sve ovo, i naišla sam na razumijevanje ali i opomenu da je ovakva situacija vrlo kompleksna. Doktorica mi je pomogla da shvatim neke stvari, zašto se između mog polubrata i mene desila privlačnost. Naime, Leo i ja nismo odrasli zajedno pa se zato između nas nije stvorila seksualna averzija jedno prema drugom, da kažem ta neka odvratnost pri pomisli na intimnost sa vlastitim bratom odnosno sestrom.

Nisam napomenula, nisam bila djevica kad sam upoznala Lea – imala sam jednu kraću vezu na početku studija. Leo je bio nešto seksualno iskusniji od mene, i to mi je bilo sasvim u redu.

Kad nismo bili zajedno dopisivali bismo se do duboko u noć, kao zaljubljeni par. Nije bilo potrebe da mi kupuje poklone. Samo njegovo postojanje bilo je svjetlost u mom životu.

Počela sam proučavati genetiku, čitala sam članke na internetu, gledala dokumentarce. Kockice su počele da se sklapaju. Jasno mi je da nikad neću moći da se udam za svog brata, ali ono što imamo ne bih dala ni za šta.

Kad su saznali za našu vezu, roditelji su me istjerali iz kuće. Preselila sam se kog Lea i konačno se osjećam sigurno.

(Priča je plod moje mašte. Ne promovišem niti osuđujem i n c e s t .)