2K77_II
- Alternativnu rutu do doma, molim te. - rekla sam.
Nissan je izračunao 3 puta i ponudio mi izbor. Pritisnula sam broj 2 i rekla: - Autopilot, engage. Maintain speed at 60 max. - Nisam htjela riskirati da me zaustavi neka patrola. Ne znam kako bih opravdala te cyber dodatke na sebi. Otovorila sam bocu i potegnula veliki gutljaj. Pa onda još jedan. Udobno sam se smjestila i u odsjaju svog lika na prozoru auta promatrala kako se antene na mojoj glavi okreću kao da nešto traže. Suze su mi se bešumno slijevale niz lice. Crne od maskare. Kupila sam ih jezikom i miješala ih s jakim *******om.
Nadomak zgrade spazila sam sintetičkog na motoru koji se ubacio ispred mene i na stražnjem dijelu motora upalio znak: Stop. Na vjetrobranu u autu koji je preuzeo ulogu kompjuterskog ekrana prikazala se distanca između mene i sintetičkog policajca i pitanje: Do you wish to accelerate and avoid obstacle?
- Stop - rekla sam i Nissan se zaustavio pored policajca. Htjela sam spustiti prozor, ali sintetički je samo prislonio dlan na moj prozor i pretvorio ga u screen. Utvrdio je da je u zraku kabine pristuna mala količina *******a, ali i da je autodrive sustav upaljen zadnjih pola sata. Očitao je i prosječnu brzinu vozila, dobio i moje podatke.
- Miss Unicca, hvala na suradnji, nema potrebe za dodatnom provjerom. Nastavite.
Odmaknuo je ruku i ja sam odahnuvši, nastavila prema garaži. Parkirala sam na svom mjestu i na obližnjim kontrolama pored lifta zaobišla sigurnosne protokole i ugasila svjetla u cijeloj zgradi. Svi stanovi su imali vlastite UPS agregate, pa to nije utjecalo na rasvjetu u njima, a ja sam imala dobrih desetak minuta da se uspnem stubama do svog stana, po mraku, dok recovery system ne odradi svoje.
Tiho sam ušla u stan i upalila svoja svjetla i sve displaye. Ča**** su mi pukle na nekoliko mjesta jer sam jurila bosa uokolo. Produžila sam nokte i u trenu ih rasparala, a onda ih rukama oblikovla u malu kuglu. Otvorila sam bocu, prolila viski po njima i stavila kuglu u usta. Smijala sam se sumanuto dok sam cuclala svoje ča****. Ni sama ne znam zašto mi je to palo na pamet, ali svidjelo mi se. Skinula sam suknju i korzet. I košulju. Ostavila sam ih na kauču u sobi. Ostala sam samo u crnom grudnjaku i žutim sportskim gaćicama od likre. Ogledala sam se u odsjaju svog velikog prozora i dalje promatrajći kako se antene pomiču protiv moje volje. Moj suludi um je to protumačio kao seksi prizor i izazvao reakciju mojim gaćicama. Prekinula sam to: - Poruke, molim. - rekla sam i veliki ekran u sobi izlistao je poruke i propuštene pozive. Pozivi su bili od Danielle, a poruka od Vossa. I jedna od Alexxa.
Prvo sam nju otvorila, a to je bio gif na kojem se Alexx uvija od užitka dok sjedi na dildu kojeg sam mu poklonila. Bio je toliko seksi, da reakcija u gaćicama i ovaj put nije izostala. Ali moram odraditi nužno pa sam pritisnula poruku od Vossa:
- Nadam se da ste u redu Miss Unicca, budući da niste opravdali svoj nedolazak na sastanak. Iskreno se nadam da vas je spriječio razlog zbog kojeg ćemo se moći dogovoriti za novi termin. Molim Vas da se javite, kako bi zaključili ugovor koji ste sami predložili. Pozdrav, Jurgen Voss.
Ispod toga su stajali njegovi podaci iz BayerTecha i još neki tekst o legal actionsima, bla, bla.
Ova poruka je toliko neodređeno službena, da zaista ne mogu procijeniti **** li ili ne... Ipak, od mene se očekivalo da mu dam neko smisleni odgovor, kako ne bi dalje kopao po razlozima mog nedolaska.
Krenula sam diktirati, a kompjuter je pisao poruku: 'Gospodine Voss, Iskreno mi je žao što Vas nisam na vrijeme izvjestila o razlogu zbog kojeg sam bila spriječena doći na sastanak. Naime, došlo je do pogibije meni vrlo drage sosobe, pa je moja prisutnost bila potrebna negdje d**gdje, a zbog ozbiljnosti situacije, nisam bila u mogućnosti javiti Vam da neću doći. Molim Vas, primite moje isprike.
Nazvat ću vas u narednih nekoliko dana kako bi se dogovorili za novi termin sastanka.'
Pritisnula sam 'Send' i reply je poslan. Ako ovo popuši, kupila sam si još nekoliko dana prije nego što smislim što dalje, jer... Nisam naravno pronašla ništa što bi moglo biti kompromitirajuće za Vossa ili BayerTech općenito.
Vratila sam se do stola i opet dohvatila bocu viskija. Onda sam se predomislila i otišla u kuhinju po pristojnu čašu i led. Sjela sam na veliki kauč nasuprot svih ekrana i rekla: Call Danielle. Camera ON.
Nakon nekoliko kratkih signala, javila se:
- Una, hvala ti što si se javila. Moram ti reći da... Koji K..?? - čini mi se da je upravo tada shvatila na na njenom screenu vidi prizor koji ju je zapanjio. Mene sa zečjim antenama na glavi i čašom u ruci. Samo u grudnjaku i gaćicama.
Onda je i ona upalila kameru...
- Molim te, pokušaj mi objasniti kako si uspjela s time izaći iz BayerTecha. - Nastojala je zvučati što smirenije, ali glas joj je pucao i pogled joj je ispitivački kružio po cijelom ekranu.
- Danielle... Nisam do kraja shvatila što mi je na glavi, ali znam da ne mogu to skinuti. Barem ne na silu. Imam rupu na zatiljku, a ne želim je tamo. Čudim se kako mi mozak već nije iscurio kroz nju. Molim te, oprosti ako sam te dovela u neugodnu situaciju...
- Nisi. Sakrila sam tvoje tragove, ali Voss zna za cirkus koji si napravila tamo. Ozlijedila si neke ljude, dobre ljude.
- Znam, žao mi je, ali nisam mogla riskirati da me uhvate. I...
- Una... Obrisala sam snimke nadzornih kamera, tvoje scanove i loginove. Nema dokaza da si bila tamo. Koliko poznajem Vossa, ne vjerujem da je toliko sumnjičav, već samo misli da se radi o dobro planiranom napadu nekih aktivista i hakera, koji se često događaju u zadnje vrijeme. Sad će zaredati s većim provjerama i testiranjima i upgradeima sigurnosnih sustava. A ti... Ti ćeš draga moja doći kod mene, kad kod ti tvoje dragocjeno vrijeme to dopusti. - Bila je ljuta. I prelijepa.
- Pokušati ću ti skinuti to s glave. U međuvremenu ću ti poslati sve što trebaš znati, kako bi ti vrijeme s time na glavi bilo što prihvatljivije. No znaj ovo: To su jake antene, povezane s izvorima neurona u tvom mozgu. Do sada su već elektrode tanje od najtanje dlake, napravile impresivnu mrežu u tvojoj glavi i zabile se u tvoj mozak. Znam da to zvuči opako, ali ne brini. Kako si naučila kontrolirati nokte na rukama i nogama i kosu, te ostale dlake na tijelu, tako ćeš i ovo. Vjerujem da hoćeš. Pritaji se nekoliko dana, a onda ćemo se vidjeti. Šaljem ti i svoju adresu. To je povjerljivi podatak, molim te nemoj me iznevjeriti. Do viđenja.
- Hvala ti... - nisam stigla ni završiti svoju zahvalu, a Danielle je prekinula kontakt. Imala je pravo.. bila je stvarno dobra i obazriva prema meni, bez obzira na to koji su njeni motivi bili, ali nije bilo ni bitno. Uvjerila sam se da joj mogu vjerovati, a ja sam je samo dovodila u neke kompromitirajuće situacije. Malo me to mučilo, zapravo, bilo mi je tako krivo, ali... tokom godina naučila sam biti i malo sebična, jer su i svi ostali bili takvi, pa sam se nekako brzo pribrala i nastavila trošiti ******* iz boce. Pokrenula sam i prezentaciju koju mi je poslala DR. Dore, kako bih se upoznala s novim tjelesnim dodacima.
Zaista, te uši mogle bi biti koristan dodatak. U nekom d**gom okruženju. U nekom gdje ljudima oko mene ne bi bilo čudno što imam na glavi neke kibernetičke implantate u obliku zečjih ušiju. Nažalost, okruženje u kojem ja živim nije baš takvo. Liberalno je, ali ne i tolerantno. Ljudi, uplašeni svime što se događalo proteklih godina, naučili su biti pažljivi, nepovjerljivi prema svemu novom i neobičnom. Netko bi bez mnogo muke moje antene proglasio savršenim sustavom za špijunažu (možda su to i bile) i ja bih postala meta. Hakera, vlade, kriminalaca.
Kada sam se malo upoznala s fileovima koje mi je poslala Danielle, počela sam razmišljati o pozitivnim stranama svojih 'ušiju'. Iako sam cijelo vrijeme pila Viski, nekako, kao da me nije doticao. Valjda sam zbog uzbuđenosti zadržavala neku trezvenost. Stala sam ispred velikog prozora i zagledala se u daljinu. Svjetla grada, leteće dronove, helikoptere, antene. Počela sam osluškivati, gledati, upijati. Čula sam ljude kako razgovaraju ispred moje zgrade, a to je bilo 50 metara ispod mene i kroz zatvoren prozor. Čula sam kako sintetički policajac izriče prometnu kaznu u d**goj ulici. Kako Evanov pas laje kao da stoji iza mene. Čula sam obiteljsko nasilje u zgradi nasuprot moje, seks u toj istoj... U mozgu sam vidjela uličnu pljačku, skejtere, pijane klince... A onda sam nesvjesno počela prikupljati te podatke i spremati ih u mozgu kao da imam neki hard drive. Malo me to uplašilo. Nisam htjela to sve, ali ne mogu poreći da nisam razmišljala o prednostima toga svega.
Te stvari na mojoj glavi su bile puno više. Možda sam mogla kontrolirati sve što ima neku vrstu radio signala ili možda sve što pokreće neki elektro sustav. Nije mi bilo dosta, obula sam crne tajice od likre i crni top. Crne tenisice sam uzela u ruku, vunenu crnu kapu stavila na glavu i izjurila iz stana, ravno u lift. Obula sam se i ogledala u zrcalu u liftu. Izgledala sam kao nek ženskasti lopov. 'Uši' su virile ispod kape. Produljila sam kosu do pola leđa i tako spuštene antene uspjela ukamuflirati u nju. Spustila sam se do garaže. Stala sam pred svog Nissana, zažmirila i zamislila sklop njegovog motora. kao na nekom imaginarnom screenu s unutarnje strane mojih kapaka, vidjela sam sve. Odjednom su se vrata otključala, svjetla na autu upalila i motor je zabrujao. Pažljivo sam ga isparkirala i dovela tik do mojih nogu. Onda sam se teatralno zahvalila i ušla u auto. Ovaj puta nisam ništa rekla ni tipkala. Display je crtao informacije, a ja sam ih odabirala svojim dodacima. Antene su tiho zujale, svjetlile i micale se u skladu s mojim namjerama. Auto je krenuo, a meni se licem razlio osmjeh. Ubrzavala sam, kočila, skretala, mijenjala radio stanice, a cijelo to vrijeme s nogama na kontrolnoj ploči i rukama iznad glave, udobno naslonjena u Nissanov sic.
Smijala sam se. Od sreće? Ne znam... znam samo da mi se život opet učinio zanimljivim. Tehnologija je opet u meni pobudila neke skrivene maštarije i sada mi se ni robotičke proteze baš nisu činile kao loša ideja. Otišla sam toliko daleko u svojim mislima da sam počela curiti na svoje rupice. Naravno, kod mene je sve povezano s time.
Onda sam se pribrala, upalila autodrive i odabrala smjer prema Alexxu. Nazvala sam ga...
- Alexx baby... sjediš li na kraku hobotnice?
- Una... - rekao je pospano - Ne, zapravo... odradio sam to.
Rekavši tu rečenicu u snenom glasu sam mu začula neki podsmjeh.
- OK, dolazim k tebi, nemaš ništa protiv?
- Una... 3 sata ujutro su... Ne, nemam, naravno... Pijana si?
- Bila sam, možda... Sada nisam, samo sam napaljena i moram ti nešto pokazati.
- Hmm... ako nije moglo čekati do jutra, onda me stvarno zanima. - rekao je sada već razbuđeni Alexx.
Nissan je ubrzao i uskoro sam se našla ispred Alexxove zgrade. Veselo sam 'otplesala' do ulaznih vrata i antenama ih otvorila. Ovo me zaista počelo sve više zabavljati. Pozvonila sam na vrata njegovog stana i kad ih je otvorio, odjeven samo u preveliku majicu s kapuljačom, uletila sam unutra i stala ispred njega.
Znala sam da sam ih dobro maskirala jer je samo prokomentirao moju dugu kosu i kako mi dobro stoji u kombinaciji s crnom vunenom kapom.
- A bila si na trčanju?
- Ne... ludice, autom sam došla. - rekla sam i zagrlila ga i poljubila u usta. Nije se opirao. Uzvratio mi je svojim divljim jezikom po grlu. Odmah sam se napalila. Ukrutile su mi se bradavice, digao mi se klit, a kapa je ostala visjeti na mojim uspravljenim robotskim ušima. Alexx se malo odmaknuo kad je začuo zujanje i otvorio oči. Onda ih je otvorio jače, kao da ne vjeruje što vidi, ne znajući koje pitanje da mi postavi. Samo je prstom pokazao na moju glavu i upitno podigao obrvu. Kurac mu je napravio šator od majice i to je bilo strašno seksi.
- Što je to? - nastojao je zvučati normalno.
- Paa, zapravo... znaš što? Sjedi, natoči nam neku cugu i sve ću ti ispričati.
Sjedili smo u kuhinji i pili gin s tonikom i ja sam mu pričala. O tome kako sam došla i s kojom namjerom u BayerTech i kako i s čime sam izašla. Pokušala sam mu pojasniti što su te antene ustvari, ali nisam ni ja sasvim bila sigurna u njihove funkcije. Alexx me gledao s nekim neskrivenim divljenjem, ali i klimao je glavom lijevo-desno kao da ne odobrava moje postupke. I nije, znam da nije.
Ja sam nastojala zanemariti pomicanje njegovog nabreklog kurca ispod majice i pokušala sam nastaviti razgovor, ali onda sam odlučila demonstrirati mu što mogu. Upalila sam TV, sve displaye koje je imao u kući. Otvorila sam i zatvorila ulazna vrata, pravila light-show i plesala dok sam to sve izvodila.
Alexx se ogledavao po stanu i pokušavao me uhvatiti pogledom kad sam izašla na veliki balkon i pogledala dolje. Pridružio mi se u trenu kad se njegov Infiniti upalio i počeo driftati po polupraznom parkingu, stvarajući zaglušujuću buku škripanjem guma po asfaltu.
Smijao se, ali nekako nesigurno. Kao da je bio pomalo uplašen. Rekao mi je da parkiram i poslušala sam ga. Vratili smo se u sobu. Gledao je u pod i tapkao bosom nogom s crvenim noktima po podu. Onda je podigao pogled i rekao:
- Una.. Zaista ne znam koji ti je kurac bio ovog puta, ali vjerujem da si se uvalila još dublje. Zašto jednostavno ne prekineš sve to? Odi kod doktorice, nek ti skine to ako može, jer znam da Darko, koji bi by the way sigurno svršio u gaće kad bi te vidio sada, sigurno ne može.
- Ma daj Alexx, zar ne vidiš prednosti ovoga? Pa zamisli samo...
- Ne. Ti zamisli... - prekinuo me - koliko ćeš si još nevolja u obliku interesnih skupina navući za vrat? Svi koji budu imalo upućeni u tvoje mogućnosti trebat će tvoje usluge. Idealan posao ha? Špijunaža? No, vjeruj mi, neki baš i neće htjeti platiti za to. Ne želim da popustiš ovome. Znaš da te volim i da ću učiniti sve da ti pomognem, ali ne želim bježati pred nekime ili imati posla s policijom.
- Dobro, razumijem te... Ali probaj i ti mene razumjeti. Cijelo vrijeme radim za nekoga tko me uzima kao pokusnog štakora. Iskorištavaju moje tijelo kao da nema rok trajanja...
- Pa izgleda da nema... - svirepo se nasmijao.
- Not the point, Alexx. Želim se osigurati. Zašto ne bih iskoristila sve što mi je ponuđeno?
- Zato što ti nije ponuđeno! Ukrala si. I samim time si postala kriminalka.
- Daj ne seri, mali... - pobijesnjela sam - Kao da ne znaš kako je došlo do ovoga. Onaj jebeni švabo Voss nije htio propustiti svoju priliku i na silu htio uzeti moje udove. Što misliš što bi to donijelo njemu i BayerTechu? Jebena korporacija koja ne preza ni pred čime da se okoriste. E, pa ne bi išlo ovaj put. Sad ja imam nešto njihovo i namjeravam to iskoristiti protiv njih, a u svoju korist. FUck you, ne dam vam svoju ruku i nogu.
Kako sam ja pjenila od bijesa, moje 'uši' su se pomicale unatrag i svjetlucale. Zujale su i općenito djelovale kao organski dodatak, a ne kao super antene, povezane s mojim mozgom.
Izgovorila sam još puno toga, gestikulirala i derala se. Alexx je čekao da završim, a onda samo mirno odvratio:
- Gotova si? Rekao sam ti što mislim... Neću ti dopustiti da ovaj suludi naum sprovedeš u djelo.
- Kako to točno misliš učiniti?
Glasovno je zaključao vrata i promijenio kod.
- Šališ se..? - pitala sam pod**gljivo i baš kad su se antene opet aktvirale i počele zaobilaziti njegove sigurnosne sklopove, on je izvukao teleskopsku palicu, produžio je i dotakao moje bedro njenim vrhom.
Pala sam na koljena, povratila i pogledala ga suznim očima...
- Elektromagnetski puls, draga. Sorry.
- Zar si to iz dupeta izvadio..? - Samo to sam uspjela reći prije nego što sam pala u nesvijest.
Ne znam ni sama koliko sam bila 'out', no osjetila sam neke kapi koje mi padaju na lice. Otvorila sam oči i pričekala da mi se pogled odmuti. Još mi je bilo malo muka od prijašnjeg povraćanja. A onda sam ugledala Darka kako se nadvio nada mnom i prčkao nešto oko mojih 'zečjih ušiju'. Znoj s njegova lica kapao je po mome. Nisam mu odmah dala do znanja da sam budna, prije nego što sam skroz ispitala situaciju. Ruke i noge su mi bile povezane nekim elektronskim okovima s baršunastom unutrašnjošću. Dakle, Alexxova seksualna pomagala. Malo me to nasmijalo, no ipak sam bila sputana time. On pak nije bio prisutan. Uši su se pomaknule, zazujale i okovi na mojim udovima su se otvorili. Darko se zbunio, a moje ruke su brzinom munje uhvatile njegovo lice, a nokti se u trenu produžili do njegovih očiju.
- Skini se s mene Darko. Ne želim te ozlijediti... - Rekla sam mirno. - Gdje je Alexx?
- U.. U.. kupaoni je...
- Sjedi tu i miruj. - naredila sam mu i onda mu sputala ruke i noge onim istim okovima koji su maloprije bili na meni.
Krenula sam prema Alexxovoj kupaoni i na dugačkom šanku spazila teleskopsku palicu. Uzela sam je i ušla u kupaonu.
Alexx se okrenuo prema meni i malo se iznenadio, a onda samo zakolutao očima i pokušao me dobiti na svoju golotinju zauzevši pozu s rukama na bokovima i poludignutom kitom.
- Nice try... - rekla sam nesigurno i spustila teleskopsku palicu u zahodsku školjku. Malo je zaiskrila.
- To... rekla sam upirući prstom s dugim ušiljenim noktom u njegov kurac - Možeš iskoristiti na Darku.
Svezala sam ga za tebe.
Zrakom sam mu poslala pusu, pokupila svoje tenisice i kapu i izletila iz njegovog stana. Zaključala sam vrata i promijenila sigurnosne kodove. A onda se mirno spustila do auta i sjela u njega. Upalila sam ga i potom u retrovizoru ugledala Alexxov Infiniti. Pokrenula sam i njega i zadala mu da prati Nissan. Alexx je gol stajao na balkonu i s 10-og kata promatrao kako se dva auta brzo udaljavaju s parkirališta. Povezala sam se s telefonom i izdiktirala poruku za Alexxa:
- Ljubavi, oprosti mi. Ne želim da sudjeluješ u ovome, ali ne mogu dopustiti niti da me usporavaš svojom brigom. Moram se pobrinuti za sebe. Ostavit ću ti auto negdje putem. Sam će ti javiti lokaciju.
Onda sam dohvatila signal Danielle, preuzela volan i dala gas. Bilo je rano jutro. Oko 7 sati kada sam parkirala ispred lijepe male zgrade sa dosta zelenila oko nje. Alexxov auto sam zaustavila negdje na pola puta, na velikom parkingu nekog šoping centra. Sjedila sam u autu ispred zgrade Dr. Dore i razmišljala. Želim li je vidjeti? Želim li da mi skine to s glave? Nisam bila sigurna ni u što. Počela mi se sviđati kombinacija nanobota u tijelu i ove uši na glavi. Upravljala sam tehnologijom i svojim tijelom. Osjećala sam se moćno. Sve više glasova u meni je vrištalo. Smijalo se histerično, samozadovoljno. Sviđala sam se sama sebi...
Ipak, odlučila sam je posjetiti i ako ništa d**go, konzultirati se s njom. Ipak je ona bila voditeljica većine projekata za onog šupka Vossa. Pozvonila sam na vrata i mali screen, meni s lijeve strane prikazao je nemričku tastaturu s osvijetljenim brojevima koji su bili šifra za otključavanje. A potom se začuo glas Dr. Dore: - Uđi, čekam te.
Nije mi zvučala ljutito, no ipak sam oprezno kročila u lijepi stan zamišljajući kako polugola sjedi na velikom bijelom kauču s kavom u ruci i nogama podignutim na stakleni stolić. Malo je reći da me živopisni prizor koji je kreirala moja neumorna mašta napalio do te mjere da ni ovaj puta erekcija nije izostala.
No, moja maštarija brzo se rasplinula. Zatekla sam Danielle u kuhinji kako priprema kavu. Bila je u nekom topu i donjem dijelu trenirke. Njen sintetički **** sjajio je na jutarnjem suncu koje je dopiralo kroz veliki prozor. Nije govorila I dalje okrenuta leđima, otpila je gutljaj kave i ja sam mogla vidjeti komadić njenog umjetnog jednjaka kroz koji je prolazila crna tekućina, da bi se potom izgubila u nevidljivom dijelu njenih kibernetičkih organa. Neobičan prizor, zaista, nimalo zastrašujuć, pomalo napaljujuć, no to sam samo ja.
Okrenula se i pogledala me s nekim polusmješkom. Onda je došla do mene i promotrila me izbliza, razmičući moju dugu kosu. - Možeš li skratiti to? Trebam te pregledati... - rekla je pomalo iznervirano.
Odjednom sam se osjećala kao učenica koja je zakasnila na nastavu iako je rekla da više nikada neće. Moja profesorica je odšetala u dnevnu sobu i samo dobacila: - Kad god stigneš, naravno. - Sada je već bila pasivno agresivna. U meni je rasla neka nelagoda. Znala sam da sam pogriješila u mnogočemu, ali zadnje što mi je sada trebalo je da me i ona optužuje za nešto. Da sam neodgovorna, neozbiljna, luda...
Aktivirala sam nanobote i skratila kosu. Napravila sam svoju klasičnu undercut frizuru u nadi da ću je svoj izgledom barem malo smekšati.
- Danielle... - počela sam - OK, znam da sam pretjerala malo, no moraš znati da mi nije bila namjera otići tako daleko. Osim toga, za sve je kriv Voss. Jebote, ponaša se kao pas koji ne pušta plijen. Ne zaboravi da je on na mene nahuškao svoje krvničke doktore da mi na silu uzmu udove.
- Pa si ih ubila? - prekinula me.
- Naravno da sam ih ubila... - sad sam se trebala braniti - Ali znaš i sama da ni to nisam htjela. Tada još nisam kontrolirala svoje tijelo s tvojim nanobotima.
- Koje ti nisam dala da postaneš kriminalka. - i dalje je bila nevjerojatno hladna, dok sam se ja pjenila od bijesa.
- Pa nisam kriminalka, jebote... Splet okolnosti je bio malo... čudan.
- Da, čudan. U najmanju ruku. OK, ne nerviraj me, nego sjedi ovdje i miruj dok ne napravim nekoliko analiza. I ne zaboravi da nemaš Vossa i policiju za vratom samo zbog mene, koja ni sama ne znam zašto riskiram jebenu karijeru zbog cyber-punk transvestita koji se ponaša kao nano-junkie. - govorila je spajajući neku spravu u rupu na mom zatiljku.
- Znaš što? Izgleda da si zaboravila da me tvoj idiotski šef pokušao ubiti...
- Pa si iskoristila mene i moju naivnost da se osvetiš? Ne zaboravi da sam ti dala auto i već nekoliko puta spasila tvoju mršavu guzicu.
- U koju si htjela staviti svoje prstiće, zar ne? Nemoj misliti da ne vidim da se pališ na mene.
- Koja si ti glupača, jebote... - Sada se i ona zapjenila i još neko vrijeme smo proveli u žučnoj svađi, ali onda sam ja zaspala. Naravno, aktivirala je neke svoje spravice i uspavala me. Ni sama ne znam koliko sam bila u outu, no kada sam otvorila oči, ležala sam na velikom kauču, a na fotelji meni nasuprot sjedila je Danielle, premetala praznu čašu u ruci i migoljila nožnim prstima, na staklenom stolu.
Uspravila sam se, sjela i pogledala je upitno. Ona mne nije gledala. Bila je ozbiljna, znala je da sam budna. Vjerojatno me ona i probudila, jer primjetila sam neku spravu na stolu. Rukama sam opipala svoju glavu. Mehaničke uši su i dalje bile na njoj, ali rupa na zatiljku je bila zatvorena. Nekim mehaničkim čepom. Vani je bio mrak, a samo jedna lampa i nekoliko screenova bacali su dovoljno svjetlosti po sobi. To je značilo da sam bila uspavana 12 sati minimalno.
- Imaš li još toga? - upitala sam pokazujući na njenu čašu.
Bez riječi je ustala, elegantno, ali sporo odšetala u kuhinju, uzela još jednu čašu i u prolazu pokupila bocu gina sa šanka. "Etsu", pisalo je na etiketi i bila je iscrtana neka kabuki maska i još neki japanski simboli. Gurnula je čašu po staklenom stolu do mene, natočila sebi i onda mi dodala i bocu. Sjela je natrag na veliki naslonjač i tek tada mi uputila hladan pogled i obratila mi se:
- Zatvorila sam te. To je sve što sam mogla napraviti da spriječim ulazak neke infekcije u tvoju glavu. Nažalost, bilo je prekasno da spriječim izlazak nečega iz nje. Još uvijek ti je u mozgu milijun elektroda koje sada već naveliko korespondiraju s nanobotima u tvom tijelu i sam proces uklanjanja bi trajao danima, a to ne mogu izvesti u svom stanu. Pitanje je, mogu li to uopće izvesti. Uglavnom, imaš punu kontrolu nad tim stvarima u svom tijelu, na svojoj glavi.
No, ja imam kontrolu nad tvojim softwareom i ograničila sam ti upotrebu. Za tvoje i dobro tvoje okoline. I nemoj misliti da ne mogu u svakom trenutku promijeniti taj software i totalno te ograničiti ako mi se tako prohtije.
- Yes, Mistress... - rekla sam pomalo pod**gljivo, ali iščekujući njenu reakciju.
Nije mogla sakriti mali osmjeh u kutu svojih predivnih usta.
- To bi htjela? Da sam ti mistress? - malo sam se uspravila na kauču, ne očekujući to pitanje i pokušavajući nešto smisleno odgovoriti, ali me srećom prekinula:
- Sanjaj... U nekim d**gim okolnostima, možda, ali sada sam ti nešto d**go. Imam ključ tvojih sposobnosti i mogu te kastrirati ako mi se prohtje.
Ustala sam, svukla tajice do iznad koljena i otkrila joj svog visuljka. Napola ukrućenog.
- Izvoli... Ionako me samo u nevolje uvlači. - rekla sam lucidno, iščekujući njenu reakciju.
Nasmijala se. Prvo sramežljivo, a onda glasnije. Uskoro smo se obje smijale. I nastavile piti gin.
Prišla sam joj i zagrlila je. Uzvratila mi je zagrljaj i prošaptala: - Glupačo mala...
Stisnula me još jače uza se, a ja sam se prvi put u dugo vremena osjećala dobro i sigurno. Htjela sam da ovo potraje.
Sranje, rasplakala sam se. Primjetila je to i odmaknula se. Kao da mi daje prostora. A onda je rekla:
- Idem spavati, kasno je. Tebi preporučam isto to. Možeš tu na kauču. Ako si gladna ili žedna, posluži se. Nastoj se odmoriti, ujutro idem na posao a ti... radi što hoćeš. Možeš ostati ovdje, možeš ići...
- Hvala ti Danielle... - rekla sam pomirljivo. I gledala kako odlazi iz sobe.
Ja sam ostala u mračnoj dnevnoj sobi s čašom gina u ruci, gledajući kroz prozor. Danielle je imala zaista lijep pogled na ovaj tmurni grad, koji je ipak prelijepo izgledao po noći, prkoseći svim odredbama o svjetlosnom zagađenju.
Pogledala sam svoju ruku i produžila nokte. Ušiljila, otupila. Pa na nogama. Sve je radilo besprijekorno. Kao i kosa i ostale dlake na tijelu. Legla sam na krevet, zažmirila i pokušala se spojiti s aparaturom u Danielleinom stanu. Uspjela sam uhvatiti sve sprve, no neke su vraćale poruku 'restricted access'. Njena računala i mobiteli. Kao i savršeni mehanizam u njenom tijelu. Upalila sam monitor i vidjela presjek svoje glave, izdvojila sam nove dijelove na njoj. Taj čep koji je zatvarao moj zatiljak je imao nešto čemu isto nisam mogla pristupiti. To je vjerojatno bilo to osiguranje o kojem je pričala. Njen otvor u mene. Ma boli me, pomislila sam...
Još malo sam se igrala svojim noktima i kosom, svojim antenama i potom zaspala. Mirno, spokojno. Sigurno.
Probudila sam se nakon, barem se tako činilo, samo par sati. Pokrenula vijesti na monitoru i vidjela da je 5 ujutro. Skoro.
Imala sam male mokre mrljice na grudnjaku i malo veću na međunožju. Vjerojatno sam nešto sanjala. Nešto seksi.
Ustala sam i odšuljala se prema sobi u kojoj je spavala Danielle. Nije je bilo u krevetu. Ali primjetila sam svjetlo iza odškrinutih vrata kupaone. Došla sam do njih i još ih malo odškrinula. Provirila sam unutra i igledala Danielle kako se tušira. Zapravo, stajala je pod tušem, puštajući jak mlaz da joj curi po glavi. Bila je rukama naslonjena na keramički zid. Kupaona je imala podno grijanje i u njoj je zaista bilo ugodno toplo. Iako ni vani nije baš bilo hladno.
Gledala sam neko vrijeme kako se voda slijeva niz njen prozirni, mehanički torzo, preko oveće, prelijepe guzice, po njenim dugim nogama. Jednom rukom sam se dirala po kurcu, d**ga mi je lutala po sisama. Kada se staklo koje nas je dijelilo već dobro zamaglilo od pare, moje su mokre mrlje na odjeći postale veće. Svukla sam se munjevitom brzinom i prišuljala se staklenim vratima velike tuš kabine. Odgurnula sam ih u stranu i Danielle se okrenula ni ne pokušavajući pokriti svoje tijelo. Bila je zaista prelijepa. Kurac mi se ukrutio toliko da se gotovo prilijepio na trbuh. Gledala sam kapi vode na njenim grudima, torzu koji je svijetlio plavičastim svjetlom. Imala je prilično duge dlake među nogama, ali lijepu frizuru. Od vode se napravila mala pletenica na čijem vrhu su se skupljale kapi vode.
Njene prelijepe usne razvukle su se u pomalo svirepi osmjeh. Ja sam kleknula ispred nje i uhvatila je rukama za bedra. Gurnula sam glavu među njene noge i moj je jezik brzo pronašao put u njenu pičku. Usmine su se rastvorile kao cvijet, puštajući me dublje unutra. Ljubila sam ih izvana i živahnim jezikom ulazila sve dublje. Njen klit se gotovo digao. Postao je tvrd i jako vidljiv, kao minijaturni kurac. Uzela sam ga u usta i stala halapljivo sisati. Držala me za glavu i isprek**ano uzdisala. Ja sam spustila ruke do njenih stopala i mazila ih. Pa listove, pa ponovo bedra.
Danielle se počela tresti i spontano mi odgurivati glavu od sebe, ali ja se nisam dala. Sisala sam joj klit tolikom silinom da sam u ustima osjetila metalni okus krvi. Konačno se uspjela malo odmaknuti, samo da bi me pošpricala jakim mlazom. Toplim, slankastim. Divnog okusa. Držala sam je za ruke. Prsti su nam bili isprepleteni, nokti su nam rasli. Ona se tresla i špricala sa svakim novim grčem. Konačno se smirila... Ja sam se pridigla još uvijek je držeći za ruke. Digla sam se na prste i poljubila je u usta. Uzvratila mi je. Ja sam na svojim malim sisama osjetila kako se njene bujne grudi nadimaju kao je disala. Duboko i snažno.
Svojim je trbuhom pritisnula moj kurac. Osjetila sam taj prijelaz između organskog tkiva i sintetičkog prozirnog materijala. Nije bio neugodan.
Oblizivala sam se kao neki pas. Taj spoj njenog soka, znoja i sline je bio nešto što me izluđivalo. U trenu sam pomislila koliko je zapravo Danielle modificirana. Jesu li njene izlučevine afrodizijak?
Kao da je znala o čemu razmišljam, gledala me s nekim zagonetnim smješkom. A onda se spustila na koljena i uzela me u usta. Prekrasno je pušila. Palucala je jezikom po mom glaviću i deepthroatala me. SVe je stavila u usta i kurac i jaja. Držala me tako u ustima dok nisam svršila. Nikakav gag-reflex s njene strane. Iz sisa mi je curilo kao blesavo, a ona je to kupila jezikom i gutala. Ja sam svojim 'ušima' pristupila računalu u tušu i ugasila vodu, upalila sušenje toplim zrakom i u svega desetak sekundi bile smo suhe. I tople. Naslonila sam je na zid i ljubila dok mi se pnovo nije digao. Ustvari, nije se ni spustio do kraja. Prinijela sam ruku njenim ustima, a ona je pljunula u nju. Samo sam premazala vanjski dio njene pičke i zabila se u nju. Uzdahnula je od užitka, a ja sam imala feeling da mi još raste u njoj. Gotovo do bolne erekcije. Polako sam je jebala. Isprva sporo, potom sve brže. I brže.
Sve dok se obje nismo spustile na koljena, na sklizavi pod tuš kabine i lokvu moje sperme i njenih sokova. Kao dvije opsjednute demonice, hranile smo jedna d**gu tom lokvom. Lizale si ruke i tu i tamo zadrhtale od nekog zakašnjelog orgazmičnog flashbacka.
Kada smo se malo povratile u normalni ritam disanja, ja sam ponovo pokrenula vodu u tušu i nasapunala joj leđa. Ja sam se na brzinu isprala, skratila kosu do kraja i potom je opet, suhu, pustila na moju standardnu frizuru. S toplog poda prostrane kupaonice pokupila sam svoje tajice i sportski grudnjak i otišla u kuhinju. Kroz veliki prozor se čak naziralo sunce. Kao neka naznaka optimizma u cijelom, ovom kaosu.
U nekoliko sekundi spojila sam se s kompletnom aparaturom u Danielleinoj kuhinji. Pokrenula aparat za kavu i pretpostavila da je na broju jedan umemoriran program za kavu kakvu ona pije. Vratila sam se u sobu po onu bocu gina, u kojoj je ostalo još malo prozirne tekućine. Oklijevala sam, no ispila sam to, što me do kraja razbudilo. Skuhala sam i sebi kavu i otpila gutljaj. Bila je odlična. Osvrnula sam se po lijepo uređenom stanu i malo ga istražila. Moje 'uši' su se pokrenule i počele hvatati i najmanji signal svega što su mogle. Čak i iz susjednih stanova. Ograničila sam distancu dostupnosti signala na Daniellein stan i pomislila kako još uvijek mogu jako puno toga kontrolirati. Možda lijepa doktorica nije baš uspjela u ograničavanju mojih sposobnosti. U hodniku sam spazila stroj za lakiranje noktiju i odmah podvalila svoja stopala pod njega. Današnji izbor je bila... Tamnocrvena.
Sjela sam na visoki šank, pijuckala finu kavu i gledala kroz prozor. Nebodere, oblake i sve gušći promet dronova po nebu. U daljini se nazirao veliki obris cepelina, koji su sada bili neka preteča hoovercrafta. Isprva zbog svoje veličine, upotrebljavali su ih za velike leteće reklame. A potom su počeli ugrađivati sve veće gondole ispod i sada su služili i kao zračni autobusi za prijevoz putnika. Prilično sigurni i ekološki prihvatljivi.
- Odvezeš me na posao? - začula sam glas iza sebe. Danielle je bila već poluspremna za posao. - Ili ostaješ ovdje i čekaš da se vratim na d**gu rundu?
Nasmijala sam se i naslonila glavu na njena prsa.
- Ne. Idem do frenda, pa doma. I ne idem ni blizu BayerTecha. Ako hoćeš, ostavim te malo dalje.
- Hahaha... zezam te, imam auto. Novi. - rekla je namignuvši.
- Kakav ti je plan? Mislim, sa mnom... - upitala sam.
- Ne znam još. Smišljam, neprestano. Neki cilj je možda smekšati Vossa da mi dopusti skinuti ti to s glave.
- Što ako ne želim to skinuti?
- Ne budali... To je svojevrsno oružje. Ne bi prošlo puno prije nego što postaneš nečija meta. Pogotovo ako se sazna da je BayerTechovo. Vjeruj mi, mala... Sigurnija si bez toga.
- Tvoj stan mi nije predstavljao izazov, bez problema sam ušla u sve osim u tvoja računala i mobitel. Ne izgleda mi kao da si mi baš ograničila upotrebu. Čak sam se mogla spojiti sa udaljenim signalima, odvojenim zidovima.
- Nisam ni rekla da nećeš moći. Ograničenje se sastoji samo od toga da ne možeš zaobići sigurnosne protokole. Ali možeš upravljati dostupnim signalima.
- A ono što si rekla da me možeš totalno ograničiti ako ti se prohtje..?
- To bi značilo da te moram potpuno ugasiti, a budući je sve povezano s nanobotima u tvom tijelu, nisam sigurna da li bi to preživjela.
- Nadam se da nećeš to učiniti... - pogledala sam je upitno.
Nije ništa rekla. Odšetala je do hodnika i stavila stopalo pod aparat za lakiranje. Pokušala je utipkati koju boju želi, ali onda se nasmijala i samo pustila da se lakiraju. Potom je svoja prelijepa stopala spremila u crne salonke Jimmy Choo, odjenula kratki sako, uzela torbu i okrenula se prema meni.
- Čuvaj se. Mala... - rekla je i izašla iz stana. Masivna vrata su se zatvorila iza nje i na displayu pored njih je zasvijetlilo 'locked'.
Fuck.. pomislila sam. Ulazna vrata imaju sigurnosne protokole. Zaključala me..? Dotrčala sam do vrata. Antene su podivljale i ubrzo je na tom displayu zasvijetlilo: New user. Your key is coded.
Programirala je vrata da imam ključ. Sada sam imala još jedno utočište, pomislila sam. Hvala ti Danielle.
Ja sam još neko vrijeme sjedila na šanku, pila kavu i razmišljala što bih dalje. Imala sam neobjašnjivi poriv da odem u BayerTech i zabijem nokte u Vossove oči. Imala sam poriv i da odem do Danielleinog ureda i da se pohvatam s njom tamo, a imala sam i poriv da odem do Alexxa. Nekako je to bilo najizglednije, jer ipak sam osjećala kao da sam mu dužna ispriku. Ili on meni... U svakom slučaju, nije mi se dalo ići doma. Ubacila sam svoju odjeću u pranje i pokrenula perilicu s nekim turbo brzim programom. A onda sve to ubacila u sušilicu s istim takvim. U međuvremenu sam malo bezobrazno pregledavala odjeću Dr. Dore. Imala je golemi plakar s uredno posloženom odjećom. I zavidnom kolekcijom cipela. I čizama. Pronašla sam jedne visoke, plave. Do koljena. Gumene, s velikom petom... Čovječe, digao mi se na njih. Probala sam ih. Bile su mi malo tijesne. Ipak sam ja bila muško ispod svega. Ali nisam mogla odoljeti a da se ne uslikam i fotku pošaljem Danielle, uz poruku: Oprosti, nisam mogla odoljeti.
U vrijeme kada je otvorila poruku, ona je bila na neformalnom sastanku s Jurgen Vossom i malo se zagrcnula kavom kad me vidjela na displayu svog telefona.
- Sve u redu, Dr. Dore? - upitno ju je pogledao Voss.
- Je, je... - promucala je - Nadzorne kamere u stanu su programirane da mi šalju snimke u nekim intervalima. Neki dron mi se zabio u prozor.
Ova zaista vješta laž nije ostavljala prostora Vossovim sumnjama, pa je nastavio sa svojim izlaganjem. Danielleine misli su bile negdje d**gdje, ali ipak je zadržala svoju profesionalnost.
Ja sam se još malo igrala u njenom plakaru, a onda se obukla, uzela svoj mali ruksak i izašla van. Vrata su se automatski zaključala. Meni se nije žurilo... Došetala sam do auta i sjela u udobno sjedište Nissan GT-R-a.
Na velikom displayu je zasvijetlila crvena točka, a potom se iscrtao logo 'Nismo'. I onda se jako brzo ispisalo: Registered user. Welcome, Una. Neko vrijeme sam držala ruke položene na volan i gledala svoje nokte, a onda stisnula gas i krenula.
Promet je bio slabašan, kao da je neki praznik, ako su uopće postojali. Činjenica je da me za to zadnjih 40-ak godina nije bilo briga. Ubrzo sam shvatila da prolazim pored onog trgovačkog centra gdje sam ostavila Alexxov Infiniti. Njegovo plavetnilo bilo je nemoguće ne zamijetiti. Pored njega je stajao Alexx i pušio. Prišla sam mu i spustila prozor:
- Hej... Još se ljutiš? - upitala sam pokušavajući zvučati pomirljivo.
- Što radiš tu? Ma briga me... Kad si već tu, pokušaj mi otvoriti auto. Izgleda da si nešto sjebala kad si ga ostavila.
Izašla sam iz auta i moje su antene brzo pronašle problem. Zabunom sam ga kodirala da reagira samo na moje signale.
Vratila sam ga na postavke od prije i sada je normalno reagirao na Alexxov otisak prsta i on je ušao u auto, upalio ga i zatvorio vrata. Pogledao me kroz prozor i rekao: - Da, ljutim se. - Stisnuo je gas i brzo odjurio s polupraznog parkinga.
Zbunjeno sam gledala kako se udaljava i baš sam pomislila kakav je mali šupak kad se Infiniti zaustavio. Pod ručnom se okrenuo i ponovo se zajurio prema meni. Stajala sam ukopana na mjestu, nesigurna u ono što vidim. Ipak, vjerovala sam mu, pa sam stajala na mjestu, nadajući se da će zakočiti prije nego što me pokosi. Ili će Infinitijev sigurnosni sistem u meni prepoznati pješaka, pa će sam zakočiti. Ništa od toga se nije dogodilo. Skrenuo je desetak metara prije mene i velikom se silinom zabio u nekog tipa na motoru. Sve se odvilo jako brzo. Infiniti je stao omah nakon udara, a tip je odletio s motora, koji je ostao zabijen u prednji kraj Alexxovog auta. Alexx se iskobeljao iz smrskanog auta i dotrčao do mene. Gledala sam ga u čudu, a on je gledao prema onom tipu i pokušavao me odvući prema Nissanu.
Nissan je izračunao 3 puta i ponudio mi izbor. Pritisnula sam broj 2 i rekla: - Autopilot, engage. Maintain speed at 60 max. - Nisam htjela riskirati da me zaustavi neka patrola. Ne znam kako bih opravdala te cyber dodatke na sebi. Otovorila sam bocu i potegnula veliki gutljaj. Pa onda još jedan. Udobno sam se smjestila i u odsjaju svog lika na prozoru auta promatrala kako se antene na mojoj glavi okreću kao da nešto traže. Suze su mi se bešumno slijevale niz lice. Crne od maskare. Kupila sam ih jezikom i miješala ih s jakim *******om.
Nadomak zgrade spazila sam sintetičkog na motoru koji se ubacio ispred mene i na stražnjem dijelu motora upalio znak: Stop. Na vjetrobranu u autu koji je preuzeo ulogu kompjuterskog ekrana prikazala se distanca između mene i sintetičkog policajca i pitanje: Do you wish to accelerate and avoid obstacle?
- Stop - rekla sam i Nissan se zaustavio pored policajca. Htjela sam spustiti prozor, ali sintetički je samo prislonio dlan na moj prozor i pretvorio ga u screen. Utvrdio je da je u zraku kabine pristuna mala količina *******a, ali i da je autodrive sustav upaljen zadnjih pola sata. Očitao je i prosječnu brzinu vozila, dobio i moje podatke.
- Miss Unicca, hvala na suradnji, nema potrebe za dodatnom provjerom. Nastavite.
Odmaknuo je ruku i ja sam odahnuvši, nastavila prema garaži. Parkirala sam na svom mjestu i na obližnjim kontrolama pored lifta zaobišla sigurnosne protokole i ugasila svjetla u cijeloj zgradi. Svi stanovi su imali vlastite UPS agregate, pa to nije utjecalo na rasvjetu u njima, a ja sam imala dobrih desetak minuta da se uspnem stubama do svog stana, po mraku, dok recovery system ne odradi svoje.
Tiho sam ušla u stan i upalila svoja svjetla i sve displaye. Ča**** su mi pukle na nekoliko mjesta jer sam jurila bosa uokolo. Produžila sam nokte i u trenu ih rasparala, a onda ih rukama oblikovla u malu kuglu. Otvorila sam bocu, prolila viski po njima i stavila kuglu u usta. Smijala sam se sumanuto dok sam cuclala svoje ča****. Ni sama ne znam zašto mi je to palo na pamet, ali svidjelo mi se. Skinula sam suknju i korzet. I košulju. Ostavila sam ih na kauču u sobi. Ostala sam samo u crnom grudnjaku i žutim sportskim gaćicama od likre. Ogledala sam se u odsjaju svog velikog prozora i dalje promatrajći kako se antene pomiču protiv moje volje. Moj suludi um je to protumačio kao seksi prizor i izazvao reakciju mojim gaćicama. Prekinula sam to: - Poruke, molim. - rekla sam i veliki ekran u sobi izlistao je poruke i propuštene pozive. Pozivi su bili od Danielle, a poruka od Vossa. I jedna od Alexxa.
Prvo sam nju otvorila, a to je bio gif na kojem se Alexx uvija od užitka dok sjedi na dildu kojeg sam mu poklonila. Bio je toliko seksi, da reakcija u gaćicama i ovaj put nije izostala. Ali moram odraditi nužno pa sam pritisnula poruku od Vossa:
- Nadam se da ste u redu Miss Unicca, budući da niste opravdali svoj nedolazak na sastanak. Iskreno se nadam da vas je spriječio razlog zbog kojeg ćemo se moći dogovoriti za novi termin. Molim Vas da se javite, kako bi zaključili ugovor koji ste sami predložili. Pozdrav, Jurgen Voss.
Ispod toga su stajali njegovi podaci iz BayerTecha i još neki tekst o legal actionsima, bla, bla.
Ova poruka je toliko neodređeno službena, da zaista ne mogu procijeniti **** li ili ne... Ipak, od mene se očekivalo da mu dam neko smisleni odgovor, kako ne bi dalje kopao po razlozima mog nedolaska.
Krenula sam diktirati, a kompjuter je pisao poruku: 'Gospodine Voss, Iskreno mi je žao što Vas nisam na vrijeme izvjestila o razlogu zbog kojeg sam bila spriječena doći na sastanak. Naime, došlo je do pogibije meni vrlo drage sosobe, pa je moja prisutnost bila potrebna negdje d**gdje, a zbog ozbiljnosti situacije, nisam bila u mogućnosti javiti Vam da neću doći. Molim Vas, primite moje isprike.
Nazvat ću vas u narednih nekoliko dana kako bi se dogovorili za novi termin sastanka.'
Pritisnula sam 'Send' i reply je poslan. Ako ovo popuši, kupila sam si još nekoliko dana prije nego što smislim što dalje, jer... Nisam naravno pronašla ništa što bi moglo biti kompromitirajuće za Vossa ili BayerTech općenito.
Vratila sam se do stola i opet dohvatila bocu viskija. Onda sam se predomislila i otišla u kuhinju po pristojnu čašu i led. Sjela sam na veliki kauč nasuprot svih ekrana i rekla: Call Danielle. Camera ON.
Nakon nekoliko kratkih signala, javila se:
- Una, hvala ti što si se javila. Moram ti reći da... Koji K..?? - čini mi se da je upravo tada shvatila na na njenom screenu vidi prizor koji ju je zapanjio. Mene sa zečjim antenama na glavi i čašom u ruci. Samo u grudnjaku i gaćicama.
Onda je i ona upalila kameru...
- Molim te, pokušaj mi objasniti kako si uspjela s time izaći iz BayerTecha. - Nastojala je zvučati što smirenije, ali glas joj je pucao i pogled joj je ispitivački kružio po cijelom ekranu.
- Danielle... Nisam do kraja shvatila što mi je na glavi, ali znam da ne mogu to skinuti. Barem ne na silu. Imam rupu na zatiljku, a ne želim je tamo. Čudim se kako mi mozak već nije iscurio kroz nju. Molim te, oprosti ako sam te dovela u neugodnu situaciju...
- Nisi. Sakrila sam tvoje tragove, ali Voss zna za cirkus koji si napravila tamo. Ozlijedila si neke ljude, dobre ljude.
- Znam, žao mi je, ali nisam mogla riskirati da me uhvate. I...
- Una... Obrisala sam snimke nadzornih kamera, tvoje scanove i loginove. Nema dokaza da si bila tamo. Koliko poznajem Vossa, ne vjerujem da je toliko sumnjičav, već samo misli da se radi o dobro planiranom napadu nekih aktivista i hakera, koji se često događaju u zadnje vrijeme. Sad će zaredati s većim provjerama i testiranjima i upgradeima sigurnosnih sustava. A ti... Ti ćeš draga moja doći kod mene, kad kod ti tvoje dragocjeno vrijeme to dopusti. - Bila je ljuta. I prelijepa.
- Pokušati ću ti skinuti to s glave. U međuvremenu ću ti poslati sve što trebaš znati, kako bi ti vrijeme s time na glavi bilo što prihvatljivije. No znaj ovo: To su jake antene, povezane s izvorima neurona u tvom mozgu. Do sada su već elektrode tanje od najtanje dlake, napravile impresivnu mrežu u tvojoj glavi i zabile se u tvoj mozak. Znam da to zvuči opako, ali ne brini. Kako si naučila kontrolirati nokte na rukama i nogama i kosu, te ostale dlake na tijelu, tako ćeš i ovo. Vjerujem da hoćeš. Pritaji se nekoliko dana, a onda ćemo se vidjeti. Šaljem ti i svoju adresu. To je povjerljivi podatak, molim te nemoj me iznevjeriti. Do viđenja.
- Hvala ti... - nisam stigla ni završiti svoju zahvalu, a Danielle je prekinula kontakt. Imala je pravo.. bila je stvarno dobra i obazriva prema meni, bez obzira na to koji su njeni motivi bili, ali nije bilo ni bitno. Uvjerila sam se da joj mogu vjerovati, a ja sam je samo dovodila u neke kompromitirajuće situacije. Malo me to mučilo, zapravo, bilo mi je tako krivo, ali... tokom godina naučila sam biti i malo sebična, jer su i svi ostali bili takvi, pa sam se nekako brzo pribrala i nastavila trošiti ******* iz boce. Pokrenula sam i prezentaciju koju mi je poslala DR. Dore, kako bih se upoznala s novim tjelesnim dodacima.
Zaista, te uši mogle bi biti koristan dodatak. U nekom d**gom okruženju. U nekom gdje ljudima oko mene ne bi bilo čudno što imam na glavi neke kibernetičke implantate u obliku zečjih ušiju. Nažalost, okruženje u kojem ja živim nije baš takvo. Liberalno je, ali ne i tolerantno. Ljudi, uplašeni svime što se događalo proteklih godina, naučili su biti pažljivi, nepovjerljivi prema svemu novom i neobičnom. Netko bi bez mnogo muke moje antene proglasio savršenim sustavom za špijunažu (možda su to i bile) i ja bih postala meta. Hakera, vlade, kriminalaca.
Kada sam se malo upoznala s fileovima koje mi je poslala Danielle, počela sam razmišljati o pozitivnim stranama svojih 'ušiju'. Iako sam cijelo vrijeme pila Viski, nekako, kao da me nije doticao. Valjda sam zbog uzbuđenosti zadržavala neku trezvenost. Stala sam ispred velikog prozora i zagledala se u daljinu. Svjetla grada, leteće dronove, helikoptere, antene. Počela sam osluškivati, gledati, upijati. Čula sam ljude kako razgovaraju ispred moje zgrade, a to je bilo 50 metara ispod mene i kroz zatvoren prozor. Čula sam kako sintetički policajac izriče prometnu kaznu u d**goj ulici. Kako Evanov pas laje kao da stoji iza mene. Čula sam obiteljsko nasilje u zgradi nasuprot moje, seks u toj istoj... U mozgu sam vidjela uličnu pljačku, skejtere, pijane klince... A onda sam nesvjesno počela prikupljati te podatke i spremati ih u mozgu kao da imam neki hard drive. Malo me to uplašilo. Nisam htjela to sve, ali ne mogu poreći da nisam razmišljala o prednostima toga svega.
Te stvari na mojoj glavi su bile puno više. Možda sam mogla kontrolirati sve što ima neku vrstu radio signala ili možda sve što pokreće neki elektro sustav. Nije mi bilo dosta, obula sam crne tajice od likre i crni top. Crne tenisice sam uzela u ruku, vunenu crnu kapu stavila na glavu i izjurila iz stana, ravno u lift. Obula sam se i ogledala u zrcalu u liftu. Izgledala sam kao nek ženskasti lopov. 'Uši' su virile ispod kape. Produljila sam kosu do pola leđa i tako spuštene antene uspjela ukamuflirati u nju. Spustila sam se do garaže. Stala sam pred svog Nissana, zažmirila i zamislila sklop njegovog motora. kao na nekom imaginarnom screenu s unutarnje strane mojih kapaka, vidjela sam sve. Odjednom su se vrata otključala, svjetla na autu upalila i motor je zabrujao. Pažljivo sam ga isparkirala i dovela tik do mojih nogu. Onda sam se teatralno zahvalila i ušla u auto. Ovaj puta nisam ništa rekla ni tipkala. Display je crtao informacije, a ja sam ih odabirala svojim dodacima. Antene su tiho zujale, svjetlile i micale se u skladu s mojim namjerama. Auto je krenuo, a meni se licem razlio osmjeh. Ubrzavala sam, kočila, skretala, mijenjala radio stanice, a cijelo to vrijeme s nogama na kontrolnoj ploči i rukama iznad glave, udobno naslonjena u Nissanov sic.
Smijala sam se. Od sreće? Ne znam... znam samo da mi se život opet učinio zanimljivim. Tehnologija je opet u meni pobudila neke skrivene maštarije i sada mi se ni robotičke proteze baš nisu činile kao loša ideja. Otišla sam toliko daleko u svojim mislima da sam počela curiti na svoje rupice. Naravno, kod mene je sve povezano s time.
Onda sam se pribrala, upalila autodrive i odabrala smjer prema Alexxu. Nazvala sam ga...
- Alexx baby... sjediš li na kraku hobotnice?
- Una... - rekao je pospano - Ne, zapravo... odradio sam to.
Rekavši tu rečenicu u snenom glasu sam mu začula neki podsmjeh.
- OK, dolazim k tebi, nemaš ništa protiv?
- Una... 3 sata ujutro su... Ne, nemam, naravno... Pijana si?
- Bila sam, možda... Sada nisam, samo sam napaljena i moram ti nešto pokazati.
- Hmm... ako nije moglo čekati do jutra, onda me stvarno zanima. - rekao je sada već razbuđeni Alexx.
Nissan je ubrzao i uskoro sam se našla ispred Alexxove zgrade. Veselo sam 'otplesala' do ulaznih vrata i antenama ih otvorila. Ovo me zaista počelo sve više zabavljati. Pozvonila sam na vrata njegovog stana i kad ih je otvorio, odjeven samo u preveliku majicu s kapuljačom, uletila sam unutra i stala ispred njega.
Znala sam da sam ih dobro maskirala jer je samo prokomentirao moju dugu kosu i kako mi dobro stoji u kombinaciji s crnom vunenom kapom.
- A bila si na trčanju?
- Ne... ludice, autom sam došla. - rekla sam i zagrlila ga i poljubila u usta. Nije se opirao. Uzvratio mi je svojim divljim jezikom po grlu. Odmah sam se napalila. Ukrutile su mi se bradavice, digao mi se klit, a kapa je ostala visjeti na mojim uspravljenim robotskim ušima. Alexx se malo odmaknuo kad je začuo zujanje i otvorio oči. Onda ih je otvorio jače, kao da ne vjeruje što vidi, ne znajući koje pitanje da mi postavi. Samo je prstom pokazao na moju glavu i upitno podigao obrvu. Kurac mu je napravio šator od majice i to je bilo strašno seksi.
- Što je to? - nastojao je zvučati normalno.
- Paa, zapravo... znaš što? Sjedi, natoči nam neku cugu i sve ću ti ispričati.
Sjedili smo u kuhinji i pili gin s tonikom i ja sam mu pričala. O tome kako sam došla i s kojom namjerom u BayerTech i kako i s čime sam izašla. Pokušala sam mu pojasniti što su te antene ustvari, ali nisam ni ja sasvim bila sigurna u njihove funkcije. Alexx me gledao s nekim neskrivenim divljenjem, ali i klimao je glavom lijevo-desno kao da ne odobrava moje postupke. I nije, znam da nije.
Ja sam nastojala zanemariti pomicanje njegovog nabreklog kurca ispod majice i pokušala sam nastaviti razgovor, ali onda sam odlučila demonstrirati mu što mogu. Upalila sam TV, sve displaye koje je imao u kući. Otvorila sam i zatvorila ulazna vrata, pravila light-show i plesala dok sam to sve izvodila.
Alexx se ogledavao po stanu i pokušavao me uhvatiti pogledom kad sam izašla na veliki balkon i pogledala dolje. Pridružio mi se u trenu kad se njegov Infiniti upalio i počeo driftati po polupraznom parkingu, stvarajući zaglušujuću buku škripanjem guma po asfaltu.
Smijao se, ali nekako nesigurno. Kao da je bio pomalo uplašen. Rekao mi je da parkiram i poslušala sam ga. Vratili smo se u sobu. Gledao je u pod i tapkao bosom nogom s crvenim noktima po podu. Onda je podigao pogled i rekao:
- Una.. Zaista ne znam koji ti je kurac bio ovog puta, ali vjerujem da si se uvalila još dublje. Zašto jednostavno ne prekineš sve to? Odi kod doktorice, nek ti skine to ako može, jer znam da Darko, koji bi by the way sigurno svršio u gaće kad bi te vidio sada, sigurno ne može.
- Ma daj Alexx, zar ne vidiš prednosti ovoga? Pa zamisli samo...
- Ne. Ti zamisli... - prekinuo me - koliko ćeš si još nevolja u obliku interesnih skupina navući za vrat? Svi koji budu imalo upućeni u tvoje mogućnosti trebat će tvoje usluge. Idealan posao ha? Špijunaža? No, vjeruj mi, neki baš i neće htjeti platiti za to. Ne želim da popustiš ovome. Znaš da te volim i da ću učiniti sve da ti pomognem, ali ne želim bježati pred nekime ili imati posla s policijom.
- Dobro, razumijem te... Ali probaj i ti mene razumjeti. Cijelo vrijeme radim za nekoga tko me uzima kao pokusnog štakora. Iskorištavaju moje tijelo kao da nema rok trajanja...
- Pa izgleda da nema... - svirepo se nasmijao.
- Not the point, Alexx. Želim se osigurati. Zašto ne bih iskoristila sve što mi je ponuđeno?
- Zato što ti nije ponuđeno! Ukrala si. I samim time si postala kriminalka.
- Daj ne seri, mali... - pobijesnjela sam - Kao da ne znaš kako je došlo do ovoga. Onaj jebeni švabo Voss nije htio propustiti svoju priliku i na silu htio uzeti moje udove. Što misliš što bi to donijelo njemu i BayerTechu? Jebena korporacija koja ne preza ni pred čime da se okoriste. E, pa ne bi išlo ovaj put. Sad ja imam nešto njihovo i namjeravam to iskoristiti protiv njih, a u svoju korist. FUck you, ne dam vam svoju ruku i nogu.
Kako sam ja pjenila od bijesa, moje 'uši' su se pomicale unatrag i svjetlucale. Zujale su i općenito djelovale kao organski dodatak, a ne kao super antene, povezane s mojim mozgom.
Izgovorila sam još puno toga, gestikulirala i derala se. Alexx je čekao da završim, a onda samo mirno odvratio:
- Gotova si? Rekao sam ti što mislim... Neću ti dopustiti da ovaj suludi naum sprovedeš u djelo.
- Kako to točno misliš učiniti?
Glasovno je zaključao vrata i promijenio kod.
- Šališ se..? - pitala sam pod**gljivo i baš kad su se antene opet aktvirale i počele zaobilaziti njegove sigurnosne sklopove, on je izvukao teleskopsku palicu, produžio je i dotakao moje bedro njenim vrhom.
Pala sam na koljena, povratila i pogledala ga suznim očima...
- Elektromagnetski puls, draga. Sorry.
- Zar si to iz dupeta izvadio..? - Samo to sam uspjela reći prije nego što sam pala u nesvijest.
Ne znam ni sama koliko sam bila 'out', no osjetila sam neke kapi koje mi padaju na lice. Otvorila sam oči i pričekala da mi se pogled odmuti. Još mi je bilo malo muka od prijašnjeg povraćanja. A onda sam ugledala Darka kako se nadvio nada mnom i prčkao nešto oko mojih 'zečjih ušiju'. Znoj s njegova lica kapao je po mome. Nisam mu odmah dala do znanja da sam budna, prije nego što sam skroz ispitala situaciju. Ruke i noge su mi bile povezane nekim elektronskim okovima s baršunastom unutrašnjošću. Dakle, Alexxova seksualna pomagala. Malo me to nasmijalo, no ipak sam bila sputana time. On pak nije bio prisutan. Uši su se pomaknule, zazujale i okovi na mojim udovima su se otvorili. Darko se zbunio, a moje ruke su brzinom munje uhvatile njegovo lice, a nokti se u trenu produžili do njegovih očiju.
- Skini se s mene Darko. Ne želim te ozlijediti... - Rekla sam mirno. - Gdje je Alexx?
- U.. U.. kupaoni je...
- Sjedi tu i miruj. - naredila sam mu i onda mu sputala ruke i noge onim istim okovima koji su maloprije bili na meni.
Krenula sam prema Alexxovoj kupaoni i na dugačkom šanku spazila teleskopsku palicu. Uzela sam je i ušla u kupaonu.
Alexx se okrenuo prema meni i malo se iznenadio, a onda samo zakolutao očima i pokušao me dobiti na svoju golotinju zauzevši pozu s rukama na bokovima i poludignutom kitom.
- Nice try... - rekla sam nesigurno i spustila teleskopsku palicu u zahodsku školjku. Malo je zaiskrila.
- To... rekla sam upirući prstom s dugim ušiljenim noktom u njegov kurac - Možeš iskoristiti na Darku.
Svezala sam ga za tebe.
Zrakom sam mu poslala pusu, pokupila svoje tenisice i kapu i izletila iz njegovog stana. Zaključala sam vrata i promijenila sigurnosne kodove. A onda se mirno spustila do auta i sjela u njega. Upalila sam ga i potom u retrovizoru ugledala Alexxov Infiniti. Pokrenula sam i njega i zadala mu da prati Nissan. Alexx je gol stajao na balkonu i s 10-og kata promatrao kako se dva auta brzo udaljavaju s parkirališta. Povezala sam se s telefonom i izdiktirala poruku za Alexxa:
- Ljubavi, oprosti mi. Ne želim da sudjeluješ u ovome, ali ne mogu dopustiti niti da me usporavaš svojom brigom. Moram se pobrinuti za sebe. Ostavit ću ti auto negdje putem. Sam će ti javiti lokaciju.
Onda sam dohvatila signal Danielle, preuzela volan i dala gas. Bilo je rano jutro. Oko 7 sati kada sam parkirala ispred lijepe male zgrade sa dosta zelenila oko nje. Alexxov auto sam zaustavila negdje na pola puta, na velikom parkingu nekog šoping centra. Sjedila sam u autu ispred zgrade Dr. Dore i razmišljala. Želim li je vidjeti? Želim li da mi skine to s glave? Nisam bila sigurna ni u što. Počela mi se sviđati kombinacija nanobota u tijelu i ove uši na glavi. Upravljala sam tehnologijom i svojim tijelom. Osjećala sam se moćno. Sve više glasova u meni je vrištalo. Smijalo se histerično, samozadovoljno. Sviđala sam se sama sebi...
Ipak, odlučila sam je posjetiti i ako ništa d**go, konzultirati se s njom. Ipak je ona bila voditeljica većine projekata za onog šupka Vossa. Pozvonila sam na vrata i mali screen, meni s lijeve strane prikazao je nemričku tastaturu s osvijetljenim brojevima koji su bili šifra za otključavanje. A potom se začuo glas Dr. Dore: - Uđi, čekam te.
Nije mi zvučala ljutito, no ipak sam oprezno kročila u lijepi stan zamišljajući kako polugola sjedi na velikom bijelom kauču s kavom u ruci i nogama podignutim na stakleni stolić. Malo je reći da me živopisni prizor koji je kreirala moja neumorna mašta napalio do te mjere da ni ovaj puta erekcija nije izostala.
No, moja maštarija brzo se rasplinula. Zatekla sam Danielle u kuhinji kako priprema kavu. Bila je u nekom topu i donjem dijelu trenirke. Njen sintetički **** sjajio je na jutarnjem suncu koje je dopiralo kroz veliki prozor. Nije govorila I dalje okrenuta leđima, otpila je gutljaj kave i ja sam mogla vidjeti komadić njenog umjetnog jednjaka kroz koji je prolazila crna tekućina, da bi se potom izgubila u nevidljivom dijelu njenih kibernetičkih organa. Neobičan prizor, zaista, nimalo zastrašujuć, pomalo napaljujuć, no to sam samo ja.
Okrenula se i pogledala me s nekim polusmješkom. Onda je došla do mene i promotrila me izbliza, razmičući moju dugu kosu. - Možeš li skratiti to? Trebam te pregledati... - rekla je pomalo iznervirano.
Odjednom sam se osjećala kao učenica koja je zakasnila na nastavu iako je rekla da više nikada neće. Moja profesorica je odšetala u dnevnu sobu i samo dobacila: - Kad god stigneš, naravno. - Sada je već bila pasivno agresivna. U meni je rasla neka nelagoda. Znala sam da sam pogriješila u mnogočemu, ali zadnje što mi je sada trebalo je da me i ona optužuje za nešto. Da sam neodgovorna, neozbiljna, luda...
Aktivirala sam nanobote i skratila kosu. Napravila sam svoju klasičnu undercut frizuru u nadi da ću je svoj izgledom barem malo smekšati.
- Danielle... - počela sam - OK, znam da sam pretjerala malo, no moraš znati da mi nije bila namjera otići tako daleko. Osim toga, za sve je kriv Voss. Jebote, ponaša se kao pas koji ne pušta plijen. Ne zaboravi da je on na mene nahuškao svoje krvničke doktore da mi na silu uzmu udove.
- Pa si ih ubila? - prekinula me.
- Naravno da sam ih ubila... - sad sam se trebala braniti - Ali znaš i sama da ni to nisam htjela. Tada još nisam kontrolirala svoje tijelo s tvojim nanobotima.
- Koje ti nisam dala da postaneš kriminalka. - i dalje je bila nevjerojatno hladna, dok sam se ja pjenila od bijesa.
- Pa nisam kriminalka, jebote... Splet okolnosti je bio malo... čudan.
- Da, čudan. U najmanju ruku. OK, ne nerviraj me, nego sjedi ovdje i miruj dok ne napravim nekoliko analiza. I ne zaboravi da nemaš Vossa i policiju za vratom samo zbog mene, koja ni sama ne znam zašto riskiram jebenu karijeru zbog cyber-punk transvestita koji se ponaša kao nano-junkie. - govorila je spajajući neku spravu u rupu na mom zatiljku.
- Znaš što? Izgleda da si zaboravila da me tvoj idiotski šef pokušao ubiti...
- Pa si iskoristila mene i moju naivnost da se osvetiš? Ne zaboravi da sam ti dala auto i već nekoliko puta spasila tvoju mršavu guzicu.
- U koju si htjela staviti svoje prstiće, zar ne? Nemoj misliti da ne vidim da se pališ na mene.
- Koja si ti glupača, jebote... - Sada se i ona zapjenila i još neko vrijeme smo proveli u žučnoj svađi, ali onda sam ja zaspala. Naravno, aktivirala je neke svoje spravice i uspavala me. Ni sama ne znam koliko sam bila u outu, no kada sam otvorila oči, ležala sam na velikom kauču, a na fotelji meni nasuprot sjedila je Danielle, premetala praznu čašu u ruci i migoljila nožnim prstima, na staklenom stolu.
Uspravila sam se, sjela i pogledala je upitno. Ona mne nije gledala. Bila je ozbiljna, znala je da sam budna. Vjerojatno me ona i probudila, jer primjetila sam neku spravu na stolu. Rukama sam opipala svoju glavu. Mehaničke uši su i dalje bile na njoj, ali rupa na zatiljku je bila zatvorena. Nekim mehaničkim čepom. Vani je bio mrak, a samo jedna lampa i nekoliko screenova bacali su dovoljno svjetlosti po sobi. To je značilo da sam bila uspavana 12 sati minimalno.
- Imaš li još toga? - upitala sam pokazujući na njenu čašu.
Bez riječi je ustala, elegantno, ali sporo odšetala u kuhinju, uzela još jednu čašu i u prolazu pokupila bocu gina sa šanka. "Etsu", pisalo je na etiketi i bila je iscrtana neka kabuki maska i još neki japanski simboli. Gurnula je čašu po staklenom stolu do mene, natočila sebi i onda mi dodala i bocu. Sjela je natrag na veliki naslonjač i tek tada mi uputila hladan pogled i obratila mi se:
- Zatvorila sam te. To je sve što sam mogla napraviti da spriječim ulazak neke infekcije u tvoju glavu. Nažalost, bilo je prekasno da spriječim izlazak nečega iz nje. Još uvijek ti je u mozgu milijun elektroda koje sada već naveliko korespondiraju s nanobotima u tvom tijelu i sam proces uklanjanja bi trajao danima, a to ne mogu izvesti u svom stanu. Pitanje je, mogu li to uopće izvesti. Uglavnom, imaš punu kontrolu nad tim stvarima u svom tijelu, na svojoj glavi.
No, ja imam kontrolu nad tvojim softwareom i ograničila sam ti upotrebu. Za tvoje i dobro tvoje okoline. I nemoj misliti da ne mogu u svakom trenutku promijeniti taj software i totalno te ograničiti ako mi se tako prohtije.
- Yes, Mistress... - rekla sam pomalo pod**gljivo, ali iščekujući njenu reakciju.
Nije mogla sakriti mali osmjeh u kutu svojih predivnih usta.
- To bi htjela? Da sam ti mistress? - malo sam se uspravila na kauču, ne očekujući to pitanje i pokušavajući nešto smisleno odgovoriti, ali me srećom prekinula:
- Sanjaj... U nekim d**gim okolnostima, možda, ali sada sam ti nešto d**go. Imam ključ tvojih sposobnosti i mogu te kastrirati ako mi se prohtje.
Ustala sam, svukla tajice do iznad koljena i otkrila joj svog visuljka. Napola ukrućenog.
- Izvoli... Ionako me samo u nevolje uvlači. - rekla sam lucidno, iščekujući njenu reakciju.
Nasmijala se. Prvo sramežljivo, a onda glasnije. Uskoro smo se obje smijale. I nastavile piti gin.
Prišla sam joj i zagrlila je. Uzvratila mi je zagrljaj i prošaptala: - Glupačo mala...
Stisnula me još jače uza se, a ja sam se prvi put u dugo vremena osjećala dobro i sigurno. Htjela sam da ovo potraje.
Sranje, rasplakala sam se. Primjetila je to i odmaknula se. Kao da mi daje prostora. A onda je rekla:
- Idem spavati, kasno je. Tebi preporučam isto to. Možeš tu na kauču. Ako si gladna ili žedna, posluži se. Nastoj se odmoriti, ujutro idem na posao a ti... radi što hoćeš. Možeš ostati ovdje, možeš ići...
- Hvala ti Danielle... - rekla sam pomirljivo. I gledala kako odlazi iz sobe.
Ja sam ostala u mračnoj dnevnoj sobi s čašom gina u ruci, gledajući kroz prozor. Danielle je imala zaista lijep pogled na ovaj tmurni grad, koji je ipak prelijepo izgledao po noći, prkoseći svim odredbama o svjetlosnom zagađenju.
Pogledala sam svoju ruku i produžila nokte. Ušiljila, otupila. Pa na nogama. Sve je radilo besprijekorno. Kao i kosa i ostale dlake na tijelu. Legla sam na krevet, zažmirila i pokušala se spojiti s aparaturom u Danielleinom stanu. Uspjela sam uhvatiti sve sprve, no neke su vraćale poruku 'restricted access'. Njena računala i mobiteli. Kao i savršeni mehanizam u njenom tijelu. Upalila sam monitor i vidjela presjek svoje glave, izdvojila sam nove dijelove na njoj. Taj čep koji je zatvarao moj zatiljak je imao nešto čemu isto nisam mogla pristupiti. To je vjerojatno bilo to osiguranje o kojem je pričala. Njen otvor u mene. Ma boli me, pomislila sam...
Još malo sam se igrala svojim noktima i kosom, svojim antenama i potom zaspala. Mirno, spokojno. Sigurno.
Probudila sam se nakon, barem se tako činilo, samo par sati. Pokrenula vijesti na monitoru i vidjela da je 5 ujutro. Skoro.
Imala sam male mokre mrljice na grudnjaku i malo veću na međunožju. Vjerojatno sam nešto sanjala. Nešto seksi.
Ustala sam i odšuljala se prema sobi u kojoj je spavala Danielle. Nije je bilo u krevetu. Ali primjetila sam svjetlo iza odškrinutih vrata kupaone. Došla sam do njih i još ih malo odškrinula. Provirila sam unutra i igledala Danielle kako se tušira. Zapravo, stajala je pod tušem, puštajući jak mlaz da joj curi po glavi. Bila je rukama naslonjena na keramički zid. Kupaona je imala podno grijanje i u njoj je zaista bilo ugodno toplo. Iako ni vani nije baš bilo hladno.
Gledala sam neko vrijeme kako se voda slijeva niz njen prozirni, mehanički torzo, preko oveće, prelijepe guzice, po njenim dugim nogama. Jednom rukom sam se dirala po kurcu, d**ga mi je lutala po sisama. Kada se staklo koje nas je dijelilo već dobro zamaglilo od pare, moje su mokre mrlje na odjeći postale veće. Svukla sam se munjevitom brzinom i prišuljala se staklenim vratima velike tuš kabine. Odgurnula sam ih u stranu i Danielle se okrenula ni ne pokušavajući pokriti svoje tijelo. Bila je zaista prelijepa. Kurac mi se ukrutio toliko da se gotovo prilijepio na trbuh. Gledala sam kapi vode na njenim grudima, torzu koji je svijetlio plavičastim svjetlom. Imala je prilično duge dlake među nogama, ali lijepu frizuru. Od vode se napravila mala pletenica na čijem vrhu su se skupljale kapi vode.
Njene prelijepe usne razvukle su se u pomalo svirepi osmjeh. Ja sam kleknula ispred nje i uhvatila je rukama za bedra. Gurnula sam glavu među njene noge i moj je jezik brzo pronašao put u njenu pičku. Usmine su se rastvorile kao cvijet, puštajući me dublje unutra. Ljubila sam ih izvana i živahnim jezikom ulazila sve dublje. Njen klit se gotovo digao. Postao je tvrd i jako vidljiv, kao minijaturni kurac. Uzela sam ga u usta i stala halapljivo sisati. Držala me za glavu i isprek**ano uzdisala. Ja sam spustila ruke do njenih stopala i mazila ih. Pa listove, pa ponovo bedra.
Danielle se počela tresti i spontano mi odgurivati glavu od sebe, ali ja se nisam dala. Sisala sam joj klit tolikom silinom da sam u ustima osjetila metalni okus krvi. Konačno se uspjela malo odmaknuti, samo da bi me pošpricala jakim mlazom. Toplim, slankastim. Divnog okusa. Držala sam je za ruke. Prsti su nam bili isprepleteni, nokti su nam rasli. Ona se tresla i špricala sa svakim novim grčem. Konačno se smirila... Ja sam se pridigla još uvijek je držeći za ruke. Digla sam se na prste i poljubila je u usta. Uzvratila mi je. Ja sam na svojim malim sisama osjetila kako se njene bujne grudi nadimaju kao je disala. Duboko i snažno.
Svojim je trbuhom pritisnula moj kurac. Osjetila sam taj prijelaz između organskog tkiva i sintetičkog prozirnog materijala. Nije bio neugodan.
Oblizivala sam se kao neki pas. Taj spoj njenog soka, znoja i sline je bio nešto što me izluđivalo. U trenu sam pomislila koliko je zapravo Danielle modificirana. Jesu li njene izlučevine afrodizijak?
Kao da je znala o čemu razmišljam, gledala me s nekim zagonetnim smješkom. A onda se spustila na koljena i uzela me u usta. Prekrasno je pušila. Palucala je jezikom po mom glaviću i deepthroatala me. SVe je stavila u usta i kurac i jaja. Držala me tako u ustima dok nisam svršila. Nikakav gag-reflex s njene strane. Iz sisa mi je curilo kao blesavo, a ona je to kupila jezikom i gutala. Ja sam svojim 'ušima' pristupila računalu u tušu i ugasila vodu, upalila sušenje toplim zrakom i u svega desetak sekundi bile smo suhe. I tople. Naslonila sam je na zid i ljubila dok mi se pnovo nije digao. Ustvari, nije se ni spustio do kraja. Prinijela sam ruku njenim ustima, a ona je pljunula u nju. Samo sam premazala vanjski dio njene pičke i zabila se u nju. Uzdahnula je od užitka, a ja sam imala feeling da mi još raste u njoj. Gotovo do bolne erekcije. Polako sam je jebala. Isprva sporo, potom sve brže. I brže.
Sve dok se obje nismo spustile na koljena, na sklizavi pod tuš kabine i lokvu moje sperme i njenih sokova. Kao dvije opsjednute demonice, hranile smo jedna d**gu tom lokvom. Lizale si ruke i tu i tamo zadrhtale od nekog zakašnjelog orgazmičnog flashbacka.
Kada smo se malo povratile u normalni ritam disanja, ja sam ponovo pokrenula vodu u tušu i nasapunala joj leđa. Ja sam se na brzinu isprala, skratila kosu do kraja i potom je opet, suhu, pustila na moju standardnu frizuru. S toplog poda prostrane kupaonice pokupila sam svoje tajice i sportski grudnjak i otišla u kuhinju. Kroz veliki prozor se čak naziralo sunce. Kao neka naznaka optimizma u cijelom, ovom kaosu.
U nekoliko sekundi spojila sam se s kompletnom aparaturom u Danielleinoj kuhinji. Pokrenula aparat za kavu i pretpostavila da je na broju jedan umemoriran program za kavu kakvu ona pije. Vratila sam se u sobu po onu bocu gina, u kojoj je ostalo još malo prozirne tekućine. Oklijevala sam, no ispila sam to, što me do kraja razbudilo. Skuhala sam i sebi kavu i otpila gutljaj. Bila je odlična. Osvrnula sam se po lijepo uređenom stanu i malo ga istražila. Moje 'uši' su se pokrenule i počele hvatati i najmanji signal svega što su mogle. Čak i iz susjednih stanova. Ograničila sam distancu dostupnosti signala na Daniellein stan i pomislila kako još uvijek mogu jako puno toga kontrolirati. Možda lijepa doktorica nije baš uspjela u ograničavanju mojih sposobnosti. U hodniku sam spazila stroj za lakiranje noktiju i odmah podvalila svoja stopala pod njega. Današnji izbor je bila... Tamnocrvena.
Sjela sam na visoki šank, pijuckala finu kavu i gledala kroz prozor. Nebodere, oblake i sve gušći promet dronova po nebu. U daljini se nazirao veliki obris cepelina, koji su sada bili neka preteča hoovercrafta. Isprva zbog svoje veličine, upotrebljavali su ih za velike leteće reklame. A potom su počeli ugrađivati sve veće gondole ispod i sada su služili i kao zračni autobusi za prijevoz putnika. Prilično sigurni i ekološki prihvatljivi.
- Odvezeš me na posao? - začula sam glas iza sebe. Danielle je bila već poluspremna za posao. - Ili ostaješ ovdje i čekaš da se vratim na d**gu rundu?
Nasmijala sam se i naslonila glavu na njena prsa.
- Ne. Idem do frenda, pa doma. I ne idem ni blizu BayerTecha. Ako hoćeš, ostavim te malo dalje.
- Hahaha... zezam te, imam auto. Novi. - rekla je namignuvši.
- Kakav ti je plan? Mislim, sa mnom... - upitala sam.
- Ne znam još. Smišljam, neprestano. Neki cilj je možda smekšati Vossa da mi dopusti skinuti ti to s glave.
- Što ako ne želim to skinuti?
- Ne budali... To je svojevrsno oružje. Ne bi prošlo puno prije nego što postaneš nečija meta. Pogotovo ako se sazna da je BayerTechovo. Vjeruj mi, mala... Sigurnija si bez toga.
- Tvoj stan mi nije predstavljao izazov, bez problema sam ušla u sve osim u tvoja računala i mobitel. Ne izgleda mi kao da si mi baš ograničila upotrebu. Čak sam se mogla spojiti sa udaljenim signalima, odvojenim zidovima.
- Nisam ni rekla da nećeš moći. Ograničenje se sastoji samo od toga da ne možeš zaobići sigurnosne protokole. Ali možeš upravljati dostupnim signalima.
- A ono što si rekla da me možeš totalno ograničiti ako ti se prohtje..?
- To bi značilo da te moram potpuno ugasiti, a budući je sve povezano s nanobotima u tvom tijelu, nisam sigurna da li bi to preživjela.
- Nadam se da nećeš to učiniti... - pogledala sam je upitno.
Nije ništa rekla. Odšetala je do hodnika i stavila stopalo pod aparat za lakiranje. Pokušala je utipkati koju boju želi, ali onda se nasmijala i samo pustila da se lakiraju. Potom je svoja prelijepa stopala spremila u crne salonke Jimmy Choo, odjenula kratki sako, uzela torbu i okrenula se prema meni.
- Čuvaj se. Mala... - rekla je i izašla iz stana. Masivna vrata su se zatvorila iza nje i na displayu pored njih je zasvijetlilo 'locked'.
Fuck.. pomislila sam. Ulazna vrata imaju sigurnosne protokole. Zaključala me..? Dotrčala sam do vrata. Antene su podivljale i ubrzo je na tom displayu zasvijetlilo: New user. Your key is coded.
Programirala je vrata da imam ključ. Sada sam imala još jedno utočište, pomislila sam. Hvala ti Danielle.
Ja sam još neko vrijeme sjedila na šanku, pila kavu i razmišljala što bih dalje. Imala sam neobjašnjivi poriv da odem u BayerTech i zabijem nokte u Vossove oči. Imala sam poriv i da odem do Danielleinog ureda i da se pohvatam s njom tamo, a imala sam i poriv da odem do Alexxa. Nekako je to bilo najizglednije, jer ipak sam osjećala kao da sam mu dužna ispriku. Ili on meni... U svakom slučaju, nije mi se dalo ići doma. Ubacila sam svoju odjeću u pranje i pokrenula perilicu s nekim turbo brzim programom. A onda sve to ubacila u sušilicu s istim takvim. U međuvremenu sam malo bezobrazno pregledavala odjeću Dr. Dore. Imala je golemi plakar s uredno posloženom odjećom. I zavidnom kolekcijom cipela. I čizama. Pronašla sam jedne visoke, plave. Do koljena. Gumene, s velikom petom... Čovječe, digao mi se na njih. Probala sam ih. Bile su mi malo tijesne. Ipak sam ja bila muško ispod svega. Ali nisam mogla odoljeti a da se ne uslikam i fotku pošaljem Danielle, uz poruku: Oprosti, nisam mogla odoljeti.
U vrijeme kada je otvorila poruku, ona je bila na neformalnom sastanku s Jurgen Vossom i malo se zagrcnula kavom kad me vidjela na displayu svog telefona.
- Sve u redu, Dr. Dore? - upitno ju je pogledao Voss.
- Je, je... - promucala je - Nadzorne kamere u stanu su programirane da mi šalju snimke u nekim intervalima. Neki dron mi se zabio u prozor.
Ova zaista vješta laž nije ostavljala prostora Vossovim sumnjama, pa je nastavio sa svojim izlaganjem. Danielleine misli su bile negdje d**gdje, ali ipak je zadržala svoju profesionalnost.
Ja sam se još malo igrala u njenom plakaru, a onda se obukla, uzela svoj mali ruksak i izašla van. Vrata su se automatski zaključala. Meni se nije žurilo... Došetala sam do auta i sjela u udobno sjedište Nissan GT-R-a.
Na velikom displayu je zasvijetlila crvena točka, a potom se iscrtao logo 'Nismo'. I onda se jako brzo ispisalo: Registered user. Welcome, Una. Neko vrijeme sam držala ruke položene na volan i gledala svoje nokte, a onda stisnula gas i krenula.
Promet je bio slabašan, kao da je neki praznik, ako su uopće postojali. Činjenica je da me za to zadnjih 40-ak godina nije bilo briga. Ubrzo sam shvatila da prolazim pored onog trgovačkog centra gdje sam ostavila Alexxov Infiniti. Njegovo plavetnilo bilo je nemoguće ne zamijetiti. Pored njega je stajao Alexx i pušio. Prišla sam mu i spustila prozor:
- Hej... Još se ljutiš? - upitala sam pokušavajući zvučati pomirljivo.
- Što radiš tu? Ma briga me... Kad si već tu, pokušaj mi otvoriti auto. Izgleda da si nešto sjebala kad si ga ostavila.
Izašla sam iz auta i moje su antene brzo pronašle problem. Zabunom sam ga kodirala da reagira samo na moje signale.
Vratila sam ga na postavke od prije i sada je normalno reagirao na Alexxov otisak prsta i on je ušao u auto, upalio ga i zatvorio vrata. Pogledao me kroz prozor i rekao: - Da, ljutim se. - Stisnuo je gas i brzo odjurio s polupraznog parkinga.
Zbunjeno sam gledala kako se udaljava i baš sam pomislila kakav je mali šupak kad se Infiniti zaustavio. Pod ručnom se okrenuo i ponovo se zajurio prema meni. Stajala sam ukopana na mjestu, nesigurna u ono što vidim. Ipak, vjerovala sam mu, pa sam stajala na mjestu, nadajući se da će zakočiti prije nego što me pokosi. Ili će Infinitijev sigurnosni sistem u meni prepoznati pješaka, pa će sam zakočiti. Ništa od toga se nije dogodilo. Skrenuo je desetak metara prije mene i velikom se silinom zabio u nekog tipa na motoru. Sve se odvilo jako brzo. Infiniti je stao omah nakon udara, a tip je odletio s motora, koji je ostao zabijen u prednji kraj Alexxovog auta. Alexx se iskobeljao iz smrskanog auta i dotrčao do mene. Gledala sam ga u čudu, a on je gledao prema onom tipu i pokušavao me odvući prema Nissanu.
7年前
