Prijateljica

Kao i svaka zivotna prica, i ova pocima slucajno....neplanirano....

Dosadna vecer, posjet chatu....i slucajni susret s njom. Malo smo razgovarali, opcenito.... politika, sport, vrijeme, o bilo cemu, ne doticuci se osobnih detalja ili nekih dubljih tema....jednostavan razgovor o bilo cemu.

To malo se pretvorilo u sate. Sati u dane. Vrijeme je prolazilo u tim vecernjim i nocnim razgovorima, bez neke teme, bez reda i plana.

Prirodno smo dosli do toga, da nekako vidimo s kime provodimo toliko vremena u virtualnom svijetu. Nista nisam ocekivao, nije me ni pretjerano za****lo, no hajde. Stize slika - zgodno zensko lice, velike umorne oci, blagi osmjeh, normalna zena srednjih godina.

Simpaticno - komentirao sam, i na tome je ostalo.

Vrijeme je prolazilo, razgovori su bivali sve dublji, ozbiljniji - o zivotu, poslu, braku, djeci.... Vecinom je ona pricala, o muzu, o njihovomodnosu, braku.....slusao sam, pokusavao dati neki pametan savjet ili misljenje...Nije bilo lako, jer ni njena zivotna situacija nije laka.

Nekako nam je postalo malo cekati vecer, da bi popricali, pa smo izmjenili brojeve telefona, radi kakve poruke tijekom dana, koliko nam obaveze dozvole. Uz maksimalnu paznju, da si posaljemo prvo neku normalnu, nevezanu poruku, koja se moze protumaciti i kao pogresan broj...radi njenog muza, prvenstveno....

Jednom prilikom - a tu ustvari ova prica i zapocinje - javila je da navecer nece moci doci na chat, ide na neku svadbu, tako da je nema cijeli dan i noc. Ne razmisljajuci, vise iz navike, oko 23 sata joj posaljem poruku - nadam se da se dobro zabavljas, pojedi nesto i za mene ;)

Nista ozbiljno, nista lose, sasvim nevina poruka....Naravno odmah sam se sjetio da nisam postovao protokol, no, bilo je kasno.

Uskoro stize poruka - hvala, super je atmosfera, bas mi je odlicno. Ne brini, nije nista skuzio, vec je popio poprilicno.
- Super, izvini, iz navike sam poslao poruku, nisam mislio stvoriti neku neugodu.
- Ne brini, ok je. Mogu pisati poruke, ne obraca paznju na mene.
- Ma, necu smetati, samo da ti pozelim dobru zabavu, cujemo se sutra. Nadam se da si se lijepo sredila za ovu prigodu.

Tisina....minute prolaze, ne odgovara. Vec pocimam misliti kako je ova zadnja poruka nekako dospjela do njegovih ociju. Problem.

KOnacno poruka - slika. Tog momenta sam je po prvi put ono posteno pogledao. Do tada je bila draga osoba, ugodan sugovornik, prijatelj.

Gledam....lijepe crte lica, duza kosa, frizura, bijela kosulja, kraca crna suknja, lijepe cipele s visokom petom.... Koliko sam dugo tako gledao u tu sliku, neznam, no trgla me je slijedeca poruka:

- Sve ok, nisi valjda razocaran?
- Ma ne, sta ti je, vadim se nekako, jedino sto si se toliko zakopcala, zar nebi bilo ljepse malo je otkopcati - izvalim u sali, cisto da se nesto napise.

Stize slijedeca slika - kosulja malo otkopcana, gornja 2 dugmeta....jos uvijek kulturno i pristojno, ali....pomalo i izazovno.

To je bolje, svaka cast - odgovaram, ali, mogla si jos jedno.... saljem i razmisljam kako sam pretjerao u zezanciji, nadam se da ce shvatiti salu...

Slijedeca slika me je skroz izbacila.....kosulja poprilicno otkopcana, sad je to vec poveci dekolte, do samog crnog ruba cipkastog grudnjaka se pruza pogled. Vece grudi, lijepo oblikovane.....

Slijedi tisina, nista ne salje.... Ujutro, poruka, prvo probna, onda normalna - izvini za sinoc!
- Nemas se sto izvinjavati sto ti je, ja sam se samo salio, oprosti ti meni - odgovaram.
- Malo sam popila, ponjela me zezancija, izvini ako sam te uvrijedila....
- Sto ti je...bas si me obradovala, imas odlicne grudi, bas mi je drago da si ih pokazala malo. Sto je muz rekao?
- Nije skuzio, ali puno ljudi je, stalno su gledali u njih.
- Kakav je bio osjecaj?
- Odlican, stid pomjesan sa uzbudjenjem.....
- Znaci...svidjelo ti se..... onda bi mogla i dalje biti mala poslusna ******?
- Da - odgovorila je.

Tu je pocela nasa avantura, njena totalna podloznost, nebrojene igrarije, svakave situacije i dogadjaji...o tome vise u nastavku, ako vas zanima.