Probudile su me prve jutarnje sunčane zrake listopadskog sunca koje su se provukle između nedovoljno navučenih teških baršunastih zavjesa na prozoru hotelske sobe. Gdje sam? Još jedno buđenje u hotelu na jednom od bezbroj službenih putovanja? Ne, nije. Nešto se ne uklapa u tu priču. Nešto je neuobičajeno kraj mene, dijelom na meni. Ne, nije moguće. Sanjam? Nešto mi ipak govori da je ovo stvarnost. Kad se sanja ne osjećaš fizičke dodire, a mene netko ipak dira, drži ruku na mojem međunožju. Da li je moguće? Da. Tko je to kraj mene? Kraj mene je ležalo golo tijelo vitke brinete duge kose, glava… 続きを読む